Sledećeg dana, kada su sišli sa gore, mnogo sveta mu je krenulo u susret. Jedan čovek iz naroda povika: „Učitelju, obazri se na moga sina; to mi je jedinac. Evo, spopada ga zao duh, te odjednom viče, trese ga i detetu pena pođe na usta. Ne pušta ga dok ga ne iscrpi. Molio sam tvoje učenike da ga izgnaju, ali oni nisu mogli.“
Isus odgovori: „O, neverni i izopačeni rode, dokle ću još biti sa vama i podnositi vas? Dovedi svoga sina ovamo!“
Dok je dečak dolazio, zli duh ga obori na zemlju tresući ga. Isus zapovedi nečistom duhu, isceli dečaka i predade ga njegovom ocu. Svi su bili zadivljeni Božijim veličanstvom.
Dok su se svi još divili svemu što je učinio, Isus reče svojim učenicima: „Dobro slušajte što vam kažem: Sin Čovečiji će biti predat ljudima u ruke.“ No, oni nisu razumeli te reči, jer je bilo sakriveno od njih, te nisu mogli da shvate, a bojali su se da ga pitaju o tome.
Među učenicima se povede rasprava o tome ko je najveći među njima. No Isus, znajući o čemu oni razmišljaju u sebi, uze jedno dete, postavi ga pored sebe, pa im reče: „Ko prihvata ovo dete u moje ime, mene prihvata, a ko mene prihvata, prihvata onoga koji me je poslao. Ko je najmanji među vama, taj je najveći.“
Jovan mu reče: „Učitelju, videli smo jednog čoveka kako u tvoje ime isteruje zle duhove. Mi smo mu to zabranili, zato što ne ide sa nama.“
Isus mu reče: „Nemojte mu braniti, jer ko nije protiv vas, za vas je.“
Kada je došlo vreme da bude vaznet na nebo, Isus odluči da ode u Jerusalim. Zato je poslao glasnike pred sobom. Oni odu i dođu u jedno samarjansko selo da pripreme što mu je potrebno. Međutim, meštani ga nisu primili, zato što je išao u Jerusalim. Kada su učenici Jakov i Jovan videli ovo, rekli su: „Gospode, hoćeš li da kažemo da oganj siđe sa neba i uništi ih?“ Isus se okrenu, pa ih prekori zbog toga: „Ne znate kakvog ste duha! Sin Čovečiji nije došao da uništi ljudske duše, nego da ih spase.“ Zatim su otišli u drugo selo.
Idući putem, neko reče Isusu: „Slediću te kud god ti budeš pošao!“ Isus mu odgovori: „Lisice imaju jazbine, ptice gnezda, a Sin Čovečiji nema gde da nasloni glavu.“ Zatim je rekao jednom drugom: „Pođi za mnom.“ No, on reče: „Gospode, dozvoli mi prvo da odem i sahranim oca.“ „Pusti neka mrtvi sahranjuju svoje mrtve – reče mu Isus – a ti idi i objavljuj Carstvo Božije.“ Treći reče: „Gospode, ja ću te slediti, ali mi dozvoli da se najpre pozdravim sa svojim ukućanima.“ A Isus mu reče: „Niko ko se primi pluga, pa se okreće natrag, nije prikladan za Carstvo Božije.“