YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

Knjiga proroka Jeremije 31

31
1„U one dane – govori Gospod – biću Bog svim rodovima Izrailjevim, a oni će biti moj narod.“
2Ovako kaže Gospod:
„Narod koji je preživeo mač
našao je naklonost u pustinji,
kada je Izrailj otišao da nađe svoj počinak.“
3Gospod mi#31,3 U Septuaginti stoji Gospod mu. Ovde prorok govori u ime sveg naroda. se izdaleka objavio:
„Ja te volim ljubavlju večnom
i zato te milošću privlačim!
4Opet ću te sazidati,
obnovljena bićeš, o, device izrailjska.
Dairama ćeš se opet okititi,
igraćeš u kolu s radosnima!
5Opet ćeš da sadiš vinograde
na brdima Samarije.
A oni koji sade,
ti će i da jedu.
6Jer dolazi dan kada će zvati stražari
po Jefremovom gorju:
’Ustanite! Idemo Gospodu,
našem Bogu na Sion!’“
7Ovako kaže Gospod:
„Radosno kličite zbog Jakova!
Podvriskujte kličući zbog glave naroda!
Objavljujte, proslavljajte i govorite:
’O, Gospode, spasi svoj narod,
ostatak Izrailjev!’
8Evo, dovodim ih iz severne zemlje,
okupljam ih iz najdaljih zemljinih krajeva.
I među njima će biti slepi i hromi,
trudnica i porodilja.
Baš veliki zbor će se vratiti ovamo.
9Doći će s preklinjanjima,
dovešću ih dok budu vapili.
Vodiću ih na nabujale potoke,
na puteve ravne na kojima se neće spotaknuti.
Jer ja sam Izrailju otac
i Jefrem je moj prvenac.“
10„Narodi, čujte reč Gospodnju,
javite po dalekim ostrvima i recite:
’Onaj koji je raštrkao Izrailj, taj će ga i sakupiti
i čuvaće ih kao pastir svoje stado.’
11Jer, Gospod je otkupio Jakova,
iskupio ga je iz ruku jačega od njega.
12A oni će doći na brdo Sion kličući radosno.
Likovaće zbog dobra Gospodnjeg, zbog žita
i vina, zbog ulja, jaganjaca i teladi.
Život će im biti kao vrt zaliven
i više nikad neće malaksati.
13Devojka će se u kolu radovati
zajedno sa mladićima i starcima.
Preokrenuću njihovu žalost u radost.
Utešiću ih i obradovati ih nakon tuge njihove.
14Nasitiću izobiljem duše sveštenika
a i moj će narod sit biti od dobara mojih
– govori Gospod.“
15Ovako kaže Gospod:
„U Rami se glas čuje,
jecaj i lelek glasni:
to Rahilja za decom svojom nariče,
i neće da se uteši,
jer njih više nema.“
16Ovako kaže Gospod:
„Grlo stegni da ne plače,
ne daj oku da zasuzi!
Jer, evo nagrade za delo tvoje
– govori Gospod –
vratiće se oni iz zemlje neprijatelja.
17Za tvoje sutra postoji nada
– govori Gospod –
vratiće se deca u svoj zavičaj.
18Jesam, čuo sam Jefrema što nad sobom žali:
’Kaznio si me
i bio sam kažnjen kao tele neukroćeno.
Povrati me da mogu da se vratim,
jer si ti, Gospode, Bog moj!
19I kad sam ti se vratio,
pokajao sam se;
i kad sam poučen bio,
tukao sam se u bedra.
Sramota me je i ponižen sam
jer nosim ruglo svoje mladosti.’
20Nije li Jefrem moj dragi sin
i dete najmilije?
Iako sam često govorio protiv njega,
stalno mislim o njemu.
Zato mi je za njim ustreptala utroba
i stvarno ću da mu se smilujem
– govori Gospod.
21Postavi sebi putokaze.
Stavi sebi znakove
i srce usmeri na put,
na stazu kojom si išla.
Pa se vrati, o, device izrailjska,
vrati se ovim svojim gradovima!
22Dokle ćeš da tumaraš,
o, ćerko odmetnička?!
Jer Gospod je stvorio na zemlji nešto novo,
kao kad bi žena pristupila muškarcu.“
23Ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izrailja: „Ljudi će opet govoriti ovu izreku u judejskoj zemlji i po njenim gradovima, kad im vratim njihove izgnanike: ’Neka te Gospod blagoslovi Prebivalište pravde, svetosti goro!’ 24Prebivaće Juda i svi njeni gradovi zajedno u njoj, i ratari i oni što idu za stadom. 25Napojiću duše malaksale, okrepiću svakog iznemoglog.“
26I tada sam se probudio i pogledao: moj je san bio tako sladak.
27„Evo, dolaze dani – govori Gospod – kada ću dom Izrailjev i dom Judin zasejati ljudskim semenom i stočnim semenom. 28I kao što sam bdeo nad njima da ih čupam, da ih obaram i rušim, da ih razaram i kažnjavam; tako ću da bdim nad njima da ih gradim i da ih sadim – govori Gospod. 29U danima onim neće više govoriti:
’Očevi su jeli nedozrelo grožđe,
ali zato zubi trnu sinovima!’
30Ipak, za svoju krivicu svako će da umre; utrnuće zubi svakom koji grožđe nedozrelo jede!
31Evo, dolaze dani – govori Gospod –
kada ću sklopiti novi savez
s narodom izrailjskim
i s narodom Judinim.
32To neće biti kao kad sam
sklopio savez sa njihovim ocima,
onoga dana kad sam ih uzeo za ruku
i izveo iz Egipta.
Ali nisu bili verni mome savezu,
a ja sam im bio muž
– govori Gospod.
33A ovo je savez koji ću sklopiti
s narodom izrailjskim nakon tih dana:
staviću svoj Zakon u njih same,
i upisaću ga u njihova srca.
Ja ću biti njihov Bog,
a oni će biti moj narod
– govori Gospod!
34Tada niko neće poučavati svoga sugrađanina
ili brata govoreći: ’Upoznaj Gospoda’,
jer će me poznavati svi od malog do velikog
– govori Gospod.
Jer oprostiću njihove krivice,
i neću se sećati njihovih greha.“
35Ovako kaže Gospod
koji daje sunce da svetli danju,
odredbe mesecu i zvezdama da svetle noću;
koji more uzburka i talasi mu ključaju
i kome je ime Gospod nad vojskama:
36„Ako bi ove odredbe i nestale preda mnom
– govori Gospod –
prestaće i Izrailjevo potomstvo
da bude narod preda mnom doveka.“
37Ovako kaže Gospod:
„Kada bi mogla da se premere nebesa gornja,
i kada bi mogli da se istraže temelji zemljini donji,
tako bih i ja mogao da odbacim sve potomke Izrailja
zbog svega onoga što su učinili
– govori Gospod.
38Evo, dolaze dani – govori Gospod – kada će se obnoviti grad za Gospoda, od Ananilove kule pa do Ugaonih vrata. 39A uže za merenje će se protegnuti sve do brda Gariv i nazad prema Goahu. 40I sva dolina leševa i pepela, sva polja doline Kidron, do ugla Konjskih vrata ka istoku biće sveta Gospodu. Grad nikad više i doveka neće biti razvaljivan i rušen.“

Istaknuto

Podijeli

Kopiraj

None

Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi