Onda me je Duh podigao i doneo me do istočnih vrata Doma Gospodnjeg, koja su okrenuta prema istoku. Tamo, na ulazu vrata, bilo je dvadeset pet ljudi. Među njima sam video narodne knezove Jazaniju, sina Azurovog, i Felatiju, sina Venajinog. On mi reče: „Sine čovečiji, ovo su ljudi koji smišljaju bezakonje i koji daju zle savete u ovom gradu. Oni govore: ’Nije sad vreme da se grade kuće. Ovaj je grad lonac, a mi smo meso.’ Zato, prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovečiji.“
Duh Gospodnji se spusti na mene i reče mi: „Govori Gospod: ’Znam šta kažete, dome Izrailjev, znam ja misli vašeg srca. Pobili ste mnogo ljudi u ovom gradu, ulice ste napunili ubijenima.’
Stoga, govori Gospod Bog: ’Oni koje ste pobili i nagomilali u njemu, oni su meso, a ovaj grad je lonac. Vi se bojite mača, a ja ću baš mač dovesti na vas – govori Gospod Bog. Isteraću vas iz njega i predati vas u ruke tuđincima i izvršiti sud nad vama. Padaćete od mača po svim krajevima Izrailjevim; ja ću vam suditi. Tada ćete znati da sam ja Gospod. Ovaj grad neće biti vaš lonac, niti ćete biti meso u njemu; ja ću izvršiti sud nad vama po svim krajevima Izrailjevim. Tada ćete znati da sam ja Gospod; jer niste sledili moje odredbe, niti ste izvršavali moje propise, nego ste vršili propise naroda oko vas.’“
Dok sam ja prorokovao, Felatija, sin Venajin, pade mrtav. Ja padoh ničice i glasno zavapih: „O, Gospode Bože, zar ćeš istrebiti što je ostalo od Izrailja?“