YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

5. Mojsijeva 1

1
Uvod
1Ovo su reči koje je Mojsije izgovorio svem Izrailju s one strane Jordana, u pustinji u Aravi#1,1 Arava, ili poljana, pustinjska ravnica. nasuprot Sufu, između Farana i Tofela, Lavana, Asirota i Di Zahava. 2A od Horiva do Kadis-Varnije preko gore Sir ima jedanaest dana hoda.
3Četrdesete godine prvoga dana jedanaestoga meseca, Mojsije je rekao Izrailjcima sve što mu je Gospod zapovedio da im kaže. 4Nakon što je porazio amorejskog cara Sihona koji je vladao u Esevonu i vasanskog cara Oga koji je vladao u Astarotu u Edrajinu, 5s one strane Jordana, u zemlji moavskoj, Mojsije je počeo da objašnjava ovaj Zakon. Govorio je:
6„Gospod, naš Bog, rekao nam je na Horivu: ’Dosta ste boravili na ovoj gori. 7Zaputite se u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih suseda, u Aravu, u gorje, u ravnicu#1,7 Sefela. i Negev, u Primorje, u zemlju Hananaca, i u Livan sve do velike reke, reke Eufrata. 8Pogledajte! Predao sam vam ovu zemlju. Idite i zauzmite tu zemlju za koju se Gospod zakleo vašim ocima Avrahamu, Isaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovom potomstvu posle njih.’
Postavljenje vođa
9U to vreme sam vam rekao: ’Ne mogu sam upravljati vama. 10Gospod vas je toliko umnožio da vas je danas kao zvezda na nebu. 11Gospod, Bog vaših otaca, neka vas umnoži hiljadu puta više! Neka vas blagoslovi, kao što vam je obećao! 12Kako bih, inače, ja sam mogao da nosim vaš teret, vaša bremena i sporove? 13Izaberite sebi iz svakoga plemena ljude mudre, razumne i iskusne da vam ih postavim za glavare.’
14A vi ste mi odgovorili: ’Dobro je to što si rekao da ćeš učiniti!’
15Tada sam uzeo glavare plemena, ljude mudre i iskusne, pa sam ih postavio vama za glavare, za zapovednike jedinica od hiljadu, stotinu, pedeset i deset, i za plemenske zapovednike. 16U to vreme sam zapovedio vašim sudijama: ’Saslušajte svoju braću i sudite pravedno kad neko ima spor sa svojim sunarodnikom, ili sa strancem. 17Ne budite pristrani u suđenju, nego saslušavajte kako malog, tako velikog. Ne plašite se nikoga, jer sud pripada Bogu. Ako je spor suviše težak za vas, donesite ga meni da čujem.’ 18U to vreme sam vam zapovedio sve što imate da činite.
Poslanje uhoda
19Zatim smo otišli s Horiva, pa smo prešli svu onu veliku i zastrašujuću pustinju koju ste videli na putu prema gorskom kraju Amorejaca, kako nam je zapovedio Gospod, naš Bog. Tako smo došli u Kadis-Varniju. 20Ja sam vam tada rekao: ’Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji vam daje Gospod, Bog vaš. 21Vidi, Gospod, Bog tvoj, predao ti je ovu zemlju. Uspni se i osvoji je, kao što ti je rekao Gospod, Bog tvojih otaca. Ne boj se i ne strahuj!’
22Tada ste mi svi vi pristupili i rekli: ’Hajde da pošaljemo ljude ispred nas da izvide zemlju i donesu nam izveštaj o putu kojim ćemo ići i gradovima u koje ćemo doći.’
23Ovaj predlog mi se dopao. Zato sam odabrao između vas dvanaestoricu ljudi, iz svakog plemena po jednog. 24Oni su krenuli, uspeli se u gorje, te došli u dolinu Eshol i izvideli je. 25Onda su poneli u svojim rukama plodove te zemlje, pa su se spustili k nama i doneli nam izveštaj. Rekli su: ’Zemlja koju nam Gospod daje je dobra.’
Pobuna protiv Gospoda
26Međutim, vi niste hteli da pođete gore, nego ste se pobunili protiv naredbe Gospoda, svoga Boga. 27Gunđali ste u svojim šatorima i govorili: ’Gospod nas mrzi! Izveo nas je iz Egipta da nas preda Amorejcima u ruke, kako bi nas istrebili. 28Kuda da idemo? Naša braća su napunila naše srce strahom, govoreći: „taj narod je veći i viši rastom od nas, a gradovi su im ogromni i opasani zidinama do nebesa. I Enakovce smo tamo videli!“’
29Tada sam vam rekao: ’Ne strahujte! Ne bojte ih se! 30Gospod, Bog vaš, koji ide pred vama, ratovaće za vas, kao što je to činio u Egiptu na vaše oči. 31U pustinji si video da te je Gospod, Bog tvoj, nosio kao što otac nosi svoga sina tokom celog puta koji ste prevalili sve dok niste došli do ovog mesta.’
32Ali i pored toga niste se pouzdali u Gospoda, Boga svoga, 33koji ide pred vama da vam potraži mesto za taborovanje – noću u ognju da vidite put na koji ste krenuli, a danju u oblaku.
34Kad je Gospod čuo šta ste rekli, razgnevio se i zakleo: 35’Nijedan od ovih ljudi iz ovog zlog naraštaja neće videti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima, 36osim Haleva, sina Jefonijina. On će je videti! Njemu i njegovim sinovima ću dati zemlju u koju je stupio, zato što se potpuno pouzdao u Gospoda.’
37Zbog vas se Gospod razgnevio i na mene, pa je rekao: ’Ni ti nećeš ući tamo! 38Isus, sin Navinov, koji stoji pred tobom, ući će tamo. Ohrabri ga, jer će on uvesti Izrailja da primi zemlju u posed. 39A vaša deca, za koju ste rekli da će postati plen, oni će ući tamo. Njima ću dati da zauzmu zemlju. 40Vi, pak, krenite natrag i idite u pustinju prema Crvenom moru.’
41Vi ste mi odgovorili: ’Zgrešili smo Gospodu. Krenućemo gore i ratovati kako je zapovedio Gospod, Bog naš.’ Svaki čovek je pripasao svoje oružje misleći da je lako uspeti se u gorski kraj.
42Tada mi je Gospod rekao: ’Reci im: „Ne penjite se i ne ratujte, jer neću biti među vama; inače ćete biti potučeni od svojih neprijatelja!“’
43Ja sam vam to rekao, ali vi niste poslušali. Pobunili ste se protiv onoga što je Gospod rekao, pa ste se pripasali i uspeli u gorje. 44Tada su izašli Amorejci koji žive u gorju i presreli vas goneći vas kao pčele. Tukli su vas od Sira do Orme. 45Onda ste se vratili i plakali pred Gospodom. Ali Gospod nije slušao vaš vapaj, niti se obazreo na vas. 46Zato ste ostali u Kadisu mnogo dana – onoliko koliko ste ostali tamo.

Trenutno izabrano:

5. Mojsijeva 1: NSPL

Istaknuto

Podijeli

Kopiraj

None

Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi