YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

1. Knjiga o carevima 13

13
Čovek Božiji iz Jude
1Čovek Božiji dođe iz Jude u Vetilj po reči Gospodnjoj, dok je Jerovoam stajao kod žrtvenika da prinese kad. 2On povika prema žrtveniku, po reči Gospodnjoj, i reče: „O, žrtveniče, žrtveniče! Ovako kaže Gospod: ’Evo, rodiće se sin domu Davidovom, po imenu Josija; on će na tebi žrtvovati sveštenike uzvišica, koji na tebi prinose kad, i na tebi će biti spaljene ljudske kosti.’“ 3Tog dana je učinio znak, govoreći: „Ovo je znak o kome je Gospod govorio: žrtvenik će se raspući, pa će se pepeo na njemu rasuti.“
4Kad je car Jerovoam čuo reč koju je čovek Božiji objavio protiv žrtvenika u Vetilju, ispružio je ruku sa žrtvenika, govoreći: „Uhvatite ga!“ Ali osuši mu se ruka koju ispruži na njega, te je nije mogao povući. 5Tada se žrtvenik raspuče, a pepeo sa njega se rasuo, prema znaku koju je učinio čovek Božiji po reči Gospodnjoj.
6Car reče čoveku Božijem: „Molim te, zauzmi se za mene pred Gospodom, Bogom svojim; pomoli se za mene da mi ozdravi ruka.“ Tada se čovek Božiji zauzeo za njega pred Gospodom, te je careva ruka ozdravila; postala je kao što je bila.
7Car reče čoveku Božijem: „Dođi kod mene kući i okrepi se, a ja ću ti dati dar.“
8Ali čovek Božiji reče caru: „Ni da mi daš pola svog dvorca ne bih pošao s tobom, niti bih jeo tvoju hranu ni pio vodu u ovom mestu. 9Jer tako mi je bilo zapoveđeno po reči Gospodnjoj: ’Nemoj jesti hranu ni piti vodu, niti se vraćaj putem kojim si došao.’“ 10Tako je otišao drugim putem, i nije se vratio putem kojim je došao u Vetilj.
11A u Vetilju je živeo jedan stari prorok. Njegovi sinovi dođu i ispričaju mu sva dela koja je učinio čovek Božiji tog dana u Vetilju, i reči koje je rekao caru. Kad su to ispričali svome ocu, 12otac ih upita: „Kojim je putem otišao?“ Njegovi sinovi su mu pokazali put kojim je otišao čovek Božiji koji je došao iz Jude. 13On reče svojim sinovima: „Osedlajte mi magarca!“ Oni su mu osedlali magarca, a on ga je uzjahao 14i otišao za čovekom Božijim. Našavši ga kako sedi ispod jednog hrasta, on ga upita: „Jesi li ti čovek Božiji koji je došao iz Jude?“
Ovaj odgovori: „Jesam.“
15Prorok mu reče: „Dođi sa mnom u moju kuću i pojedi nešto.“
16Ali on mu odgovori: „Ne mogu se vratiti s tobom i ući u tvoju kuću, i ne mogu s tobom jesti hleb, niti piti vodu u ovom mestu, 17jer mi je rečeno po reči Gospodnjoj: ’Nemoj tamo jesti hleba niti piti vode, i nemoj se vraćati putem kojim si došao.’“
18Stari prorok odgovori: „I ja sam prorok kao ti. A meni je anđeo rekao po reči Gospodnjoj: ’Dovedi ga natrag sa sobom u tvoju kuću, da jede hleba i pije vode.’“ Ali mu je slagao.
19Tako se on vratio s njim, pa je jeo hleba i pio vode u njegovoj kući.
20Ali dok su sedeli za stolom, dođe reč Gospodnja proroku koji ga je doveo natrag. 21On povika čoveku Božijem, koji je došao iz Jude: „Govori Gospod: ’Pošto si se oglušio o reč Gospodnju, i nisi držao zapovest koju ti je zapovedio Gospod, Bog tvoj, 22nego si se vratio, jeo hleba i pio vode u mestu za koje ti je rekao: ne jedi hleba i ne pij vode, tvoje telo neće doći u grob tvojih predaka.’“
23I nakon što se najeo hleba i napio, on je osamario magarca proroku koji se vratio. 24Kad je otišao, naišao je lav na njega na putu i ubio ga. Njegovo telo je ležalo ispruženo na putu a magarac je stajao pored njega. Lav je takođe stajao pored tela. 25Ljudi koji su prolazili, videli su ispruženo telo na putu i lava kako stoji pored tela, pa su otišli i javili to u gradu gde je živeo stari prorok.
26Kad je to čuo prorok koji ga je doveo natrag, rekao je: „To je čovek Božiji koji se oglušio o reč Gospodnju. Gospod ga je predao lavu koji ga je rastrgao i ubio, prema reči koju mu je Gospod rekao.“
27Tada reče svojim sinovima: „Osamarite mi magarca.“ Oni ga osamariše. 28Otišao je i našao njegovo telo ispruženo na putu, a lav i magarac su stajali pored njegovog tela; lav nije pojeo telo niti rastrgao magarca. 29Stari prorok podigne telo čoveka Božijeg, položi ga na magarca i vrati ga natrag u grad, da ga oplače i sahrani. 30Zatim je položio njegovo telo u svoj grob, pa su ga oplakali, govoreći: „Jao, brate moj!“
31Nakon što su ga sahranili, prorok reče svojim sinovima: „Kad umrem, sahranite me u grob gde je sahranjen čovek Božiji; moje kosti položite pored njegovih. 32Jer će se zaista zbiti što je objavio po reči Gospodnjoj protiv žrtvenika koji je u Vetilju, i protiv svih hramova na uzvišicama po samarijskim gradovima.“
33Međutim, Jerovoam ni posle ovoga nije odustao od svojih zlih puteva, nego je nastavio da postavlja sveštenike uzvišica iz redova naroda; posvećivao je za sveštenike uzvišica svakog ko je to hteo. 34Time je dom Jerovoamov navukao na sebe greh, koji je doveo do njegove propasti i istrebljenja s lica zemlje.

Istaknuto

Podijeli

Kopiraj

None

Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi