Hvalite Gospoda, prizivajte mu ime,
objavite njegova dela među narodima.
Pevajte mu, slavite ga pesmom,
govorite o svim njegovim čudesima.
Hvalite se svetim imenom njegovim,
nek se raduju srca onih koji traže Gospoda.
Tražite Gospoda i njegovu snagu,
tražite svagda lice njegovo.
Pamtite čudesa koja je učinio,
čuda i sudove usta njegovih.
O, seme Izrailjevo, slugo njegov,
deco Jakovljeva, izabranici njegovi!
On je Gospod, Bog naš, sudovi su njegovi
po svoj zemlji.
Sećajte se uvek njegovog saveza,
reči što je zapovedio za hiljadu naraštaja,
koji je sklopio sa Avrahamom,
i kojim se zakleo Isaku,
za uredbu ga je postavio Jakovu,
Izrailju za večni savez,
govoreći: „Tebi ću dati zemlju hanansku,
kao deo vašega nasledstva.“
Dok vas je još bilo malo,
tek šačica došljaka u zemlji,
lutajući od naroda do naroda,
od jednog carstva do drugog,
nije dao nikom da ih tlači,
radi njih je kažnjavao careve.
„Ne dirajte moje pomazanike,
mojim prorocima zlobu ne činite!“
Pevaj Gospodu, sva zemljo,
dan za danom navešćujte njegovo spasenje.
Objavite mu slavu među pucima,
njegova čudesa među svim narodima.
Jer velik je Gospod, mnoge hvale vredan;
strašniji od svih bogova.
Jer ništavni su svi bogovi naroda,
ali Gospod je sazdao nebesa.
Pred njim su slava i veličanstvo,
na njegovom su mestu sila i radost.
Dajte Gospodu, plemena narodna,
dajte Gospodu slavu i silu,
dajte Gospodu slavu radi njegovog imena,
donesite mu prinos, dođite pred njega,
klanjajte se Gospodu sjajnom u svetosti,
drhti pred njim, sva zemljo!
Čvrsto stoji svet, neće se poljuljati.
Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja,
neka se govori među narodima: „Gospod vlada!“
Neka huči more i sve što je u njemu,
nek se raduje polje i sve što je na njemu.
Tada će pevati šumsko drveće pred Gospodom,
jer on dolazi da sudi zemlji.
Hvalite Gospoda jer je dobar,
jer je milost njegova doveka.
Recite: „Spasi nas, Bože našega spasenja,
skupi nas, izbavi nas od naroda,
da hvalimo tvoje sveto ime,
da se dičimo tvojom slavom.“
Blagosloven da je Gospod,
Bog Izrailjev, od veka do veka.
I sav narod neka kaže: „Amin“ i „Nek je slava Gospodu!“
Asafa i njegovu braću je ostavio tamo pred Kovčegom saveza Gospodnjeg da redovno služe pred Kovčegom, kako je propisano za svaki dan, a tako i Ovid-Edoma i njegovu braću, njih šezdeset osam; Ovid-Edoma, sina Jedutunovog i Osu kao vratare.
Sveštenika Sadoka i njegovu braću sveštenike je ostavio pred Prebivalištem Gospodnjim, na uzvišici kod Gavaona, da stalno prinose žrtve svespalnice Gospodu na žrtveniku za žrtve svespalnice, ujutro i uveče, u skladu sa svim što je napisano u Zakonu Gospodnjem, koji je on dao Izrailju. S njima su bili Eman, Jedutun i ostali izabrani, koji su bili određeni poimence da prinose hvalu Gospodu: „Jer je milost njegova doveka.“ Eman i Jedutun su imali da trube u trube, i da sviraju cimbale i druge muzičke sprave na slavu Bogu.
Zatim se narod vratio svojim kućama, a David se vratio da blagoslovi svoj dom.