Jovanu 6
6
1Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade. 2I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima. 3A Isus iziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicima svojijem. 4A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski. 5Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu? 6A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti. 7Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne. 8Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra: 9Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet! 10A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. 11A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe. 12I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne. 13I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli. 14A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet. 15A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam. 16A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more, 17I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. 18A more se podizaše od velikoga vjetra. 19Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se. 20A on im reèe: ja sam; ne bojte se. 21Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu. 22Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše, 23A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu, 24Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. 25I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? 26Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. 27Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog. 28A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija? 29Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla. 30A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? 31Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu. 32Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; 33Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. 34Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb. 35A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti. 36Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete. 37Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje. 38Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla. 39A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan. 40A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. 41Tada vikahu Jevreji na njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe s neba. 42I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba? 43Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièite meðu sobom. 44Niko ne može doæi k meni ako ga ne dovuèe otac koji me posla; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. 45U prorocima stoji napisano: i biæe svi nauèeni od Boga. Svaki koji èuje od oca i nauèi, doæi æe k meni. 46Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca. 47Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vjeèni. 48Ja sam hljeb života. 49Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. 50Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. 51Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta. 52A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? 53A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi. 54Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan: 55Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piæe. 56Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. 57Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi. 58Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. 59Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu. 60Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? 61A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava? 62A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio? 63Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su. 64Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati. 65I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega. 66Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim. 67A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi? 68Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života. 69I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga. 70Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas ðavo? 71A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.
Pašlaik izvēlēts:
Jovanu 6: SRP1865
Izceltais
Dalīties
Kopēt
Vai vēlies, lai tevis izceltie teksti tiktu saglabāti visās tavās ierīcēs? Reģistrējieties vai pierakstieties
PUBLIC DOMAIN