Pjesma nad pjesmama 5:2-16
Pjesma nad pjesmama 5:2-16 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Spavala sam, ali budnoga srca. Kad začujem, moj dragi kuca: »Otvori mi, moja voljena ljubavi, golubice moja, savršena moja! Glava mi je sva vlažna od rose, kosa mokra od noćne vlage.« »Ali«, rekla sam, »već sam se svukla, zar da se opet oblačim? Noge sam oprala, zar da ih opet uprljam?« Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata, a meni uzdrhta cijela utroba. Ustala sam da ga pustim unutra, a iz dlanova mi prokapa smirna. Po zasunu na vratima tekla je smirna s mojih prstiju. Otvorila sam voljenom, ali on je već nestao. Duša mi je klonula od tuge. Tražila sam, ali ga nisam našla, zvala sam ga, ali se nije odazvao. No mene su pronašli gradski stražari. Istukli su me, ranili, veo mi uzeli, ti čuvari gradskih zidina. Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ako naiđete na moga voljenog, recite mu da sam od ljubavi slaba. Zašto je tvoj dragi bolji od drugih, ti najljepša od svih žena? Po čemu je bolji od drugih da nas tako preklinješ? Moj dragi je preplanuo i blistav, ističe se među njih deset tisuća. Glava mu je kao najčišće zlato, kosa kovrčava i crna kao gavran. Oči su mu kao golubice kraj potoka, mlijekom okupane, kao golubice iznad bazena vode. Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća, kao kule od miomirisa. Usne su mu poput ljiljana iz kojih kaplje smirna. Ruke su mu kao šipke od zlata ukrašene draguljima. Tijelo mu je glatko kao bjelokost optočena plavim draguljima. Noge su mu kao mramorni stupovi, usađeni na podestima od zlata. Visok je i uspravan kao najljepši cedrovi Libanona. Njegovi su poljupci slatki, on je sve što mogu poželjeti. Zaista, jeruzalemske djevojke, takav je moj voljeni, moj dragi.
Pjesma nad pjesmama 5:2-16 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Ja spavam, ali srce moje je budno: gle glas dragoga moga kuca, govoreći: “Otvori mi, sestro moja, ljubavi moja, golubice moja, neokaljana moja, jer mi je glava puna rose, a uvojci noćnih kapi.” “Svukla sam ogrtač svoj, kako da ga odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?” Dragi moj pruža ruku svoju kroz otvor u vratima, i utroba je moja uzdrhtala zbog njega. Ustala sam da otvorim dragome svome, a iz ruke mi je prokapala smirna i iz prstiju miomirisna smirna, na ručku zasuna. Ja sam otvorila dragome svome, ali se dragi moj već povukao i otišao. Klonula mi je duša kad je govorio. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam ga, ali nije mi se odazvao. Čuvari koji obilaze grad našli su me, tukli su me, ranili me; čuvari zidina uzeli su mi pokrivalo. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga da mu kažete, da sam bolna od ljubavi. Što je tvoj dragi bolji od drugih dragana, ti najljepša među ženama? Što je tvoj dragi bolji od drugih dragana da nas tako zaklinješ? Dragi je moj bijel i rumen, najočitiji je među desecima tisuća. Glava je njegova poput najfinijeg zlata, uvojci su mu kovrčavi i crni poput gavrana. Oči su njegove kao oči golubova nad riječnim vodama; mlijekom umivene, pristalo poredane. Obrazi su njegovi kao ležaj od mirodija, kao cvijeće mirisno, usne su mu poput ljiljana iz kojih teče smirna miomirisna. Ruke su mu poput zlatnog prstenja obloženog berilom, trbuh mu je kao sjajna bjelokost pokrivena safirima. Noge su mu poput stupova od mramora postavljenog na podnožju od finog zlata. Izgled mu je kao Libanon, izvrstan poput cedra. Usta su mu još slađa, da, i sav je ljubak. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, kćeri jeruzalemske.