Ruta 1:1-21
Ruta 1:1-21 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
U vrijeme vladavine sudaca nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili. Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima koji su oženili Moapke — Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova. Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi. Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.« Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.« Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.« Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom. Naomi joj je rekla: »Gle, Orpa se vraća svom narodu i svojim bogovima. Vrati se i ti s njom!« Ali Ruta odgovori: »Ne nagovaraj me da te ostavim i da odem od tebe. Kamo ti ideš, ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i tamo će me sahraniti. Neka me stigne BOŽJA kazna ako me išta osim smrti rastavi od tebe.« Kad je Naomi uvidjela da je Ruta čvrsto odlučila poći s njom, prestala ju je odgovarati. Tako su išle zajedno sve do Betlehema. Kad su stigle, čitav se grad uskomešao zbog njih. Žene su govorile: »Zar je to stvarno Naomi?« A ona im reče: »Znate da moje ime znači Sretnica, ali zovite me Ogorčena jer mi je Svemoćni zagorčao život. Imala sam sve kad sam otišla, a sad me BOG vratio bez ičega. Zašto da me zovete sretnim imenom kad me svemoćni BOG odlučio kazniti i donio mi nesreću?«
Ruta 1:1-21 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se, u dane kada su vladali suci da je nastala glad u zemlji te je jedan čovjek iz Betlehemjude otišao da boravi u zemlji Moapskoj, on i žena njegova i dva sina njegova. A ime tom čovjeku bilo je Elimelek, a ime žene njegove Noemi, i imena njegova dva sina: Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehemjude. I stigli su u zemlju Moapsku i ostali ondje. Tada je Elimelek, Noemin muž, umro te je ona ostala sama sa svoja dva sina. A oni su si za žene uzeli Moapke; jednoj je bilo ime Orpa, a ime drugoj Ruta. I tu su živjeli oko deset godina. Zatim su umrli i njih dvojica, Mahlon i Kilion, te je žena ostala bez svoja dva sina i bez svojega muža. Tada se ona podigla sa svojim snahama da bi se vratila iz zemlje Moapske jer je čula u zemlji Moapskoj kako je GOSPOD pohodio narod svoj dajući mu kruha. Stoga je otišla iz mjesta gdje je bila, a s njome i njezine dvije snahe. I krenule su na put da se vrate u zemlju Judinu. Tada je Noemi rekla svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se svaka domu majke svoje! Neka GOSPOD postupa ljubazno s vama, kao što ste vi postupale s pokojnicima i sa mnom. Neka vam GOSPOD dopusti da nađete spokoj, svaka u domu svoga muža!” Tada ih je poljubila, a one su podigle glas svoj i zaplakale. Nato su joj rekle: “Zasigurno ćemo se mi vratiti s tobom k tvome narodu.” Zatim je Noemi rekla: “Vratite se natrag, kćeri moje, zašto biste išle sa mnom? Imam li još sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? Vratite se natrag, kćeri moje, idite! Jer sam ja prestara da bih imala muža. Ako bih rekla: ‘Imam nadu’, ako bih i muža imala noćas pa bih i sinove rodila, zar biste čekale na njih sve dok ne odrastu? Zar biste zbog njih ostale bez muževa? Ne, kćeri moje, jer bi me to radi vas žalostilo još više, jer je ruka GOSPODNJA izašla protiv mene.” Nato su one podigle glas svoj i ponovo zaplakale. I Orpa je poljubila svoju svekrvu, no Ruta je prionula uz nju. A ona joj je rekla: “Gle, jetrva se tvoja vratila k narodu svome i k bogovima svojim: vrati se i ti za jetrvom svojom!” Nato je Ruta rekla: “Nemoj me previše moliti da te ostavim ili da se odvratim da te dalje slijedim: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje ćeš ti noćiti, noćit ću i ja; tvoj narod bit će moj narod i tvoj Bog moj Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje ću biti pokopana. Neka mi GOSPOD tako učini, i još više, ako bi bilo što osim smrti rastavilo tebe i mene.” I kad je vidjela da je čvrsto naumila da ide s njom tada ju je prestala nagovarati. Tako su njih dvije išle dok nisu došle u Betlehem. I dogodilo se, kad su došle u Betlehem, da se sav grad uzbudio glede njih te su govorili: “Je li ovo Noemi?” A ona im je rekla: “Ne zovite me Noemi nego me zovite Mara; jer je Svesilni jako gorko sa mnom postupio. Ja sam otišla puna, a GOSPOD me je natrag vratio praznu. Zašto me zovete Noemi pošto je GOSPOD posvjedočio protiv mene i Svesilni me potištio?”