Rimljanima 8:3-39

Podijeli

Rimljanima 8:3-39 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi. Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu. No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama. Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete. Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba, Oče!« Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu. Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece. Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem. Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog. Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole. On ih je izabrao po svome planu. On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu. Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt? U Svetom pismu piše: »Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti, smatraju nas ovcama za klanje.« Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Rimljanima 8:3-39 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Jer što je Zakonu bilo nemoguće, u čemu je po tijelu bio nemoćan, učinio je Bog pošto je poslao Sina svojega u obličju grešna tijela, i za grijeh osudio grijeh u tijelu, da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu. Jer oni koji su po tijelu, promišljaju o onome što je od tijela, a oni po Duhu, o onome od Duha. Jer je tjelesni način promišljanja smrt, a duhovni je način promišljanja život i mir. Zato je tjelesni način promišljanja neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Zakonu Božjemu, niti to doista može. Isto tako oni koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov. A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, ali Duh je živ zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je uskrsnuo Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tijela po svome Duhu koji prebiva u vama. Tako dakle, braćo, dužnici smo, no ne tijelu da po tijelu živimo. Jer ako po tijelu živite, pomrijet ćete, ako li Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete. Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, oni su sinovi Božji. Jer niste ponovo primili duha ropstva da se bojite, nego ste primili Duha posinjenja, po kojem uzvikujemo: “Abba, Oče!” Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. A ako djeca, onda i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako zbilja zajedno s njim trpimo, da se zajedno i proslavimo. Jer smatram da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja će se otkriti u nama. Jer stvorenje napetim iščekivanjem očekuje objavljenje sinova Božjih. Jer je stvorenje podređeno ispraznosti, ne svojevoljno, nego radi onoga koji ga je podredio, u nadi da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slavnu slobodu djece Božje. Jer znamo da sve stvorenje uzdiše i zajedno trpi porođajne muke sve do sada. Ali ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, to jest otkupljenje svojega tijela. Jer nadom smo spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer što tko vidi, čemu će se i nadati? Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, strpljivo to očekujemo. A isto tako i Duh pomaže u našim slabostima, jer ne znamo što trebamo moliti onako kako treba, ali sâm Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji istražuje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božjoj posreduje za svete. I znamo da onima koji ljube Boga sve surađuje na dobro; onima koji su pozvani po njegovom naumu. Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu suobličeni liku njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio. Što ćemo onda reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko može protiv nas? Onaj koji ni vlastitog Sina nije poštedio, već ga je predao za sve nas, kako nam onda neće s njime sve darovati? Tko će podići optužbu protiv izabranika Božjih? Bog je onaj koji opravdava. Tko osuđuje? Krist je umro, štoviše i uskrsnuo, on je i zdesna Bogu, on i posreduje za nas. Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? Kao što je zapisano: “Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan; prebrojeni smo kao ovce za klanje.” Ali u svemu ovom i više nego pobjeđujemo po onomu koji nas je ljubio. Jer sam uvjeren da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje, neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Rimljanima 8:3-39 Knjiga O Kristu (KOK)

Jer ono što Zakon, oslabljen grešnim tijelom, nije mogao učiniti, učinio je Bog poslavši svojeg Sina u obličju tjelesnog čovjeka da bude žrtva za grijehe. Tako je osudio grijeh u tijelu. Učinio je to zato da bi se pravednost Zakona potpuno ispunila u nama koji više ne živimo po staroj grešnoj naravi, nego po Duhu. Oni kojima vlada grešna narav razmišljaju o onomu što je grešno, ali oni koji su pod nadzorom Božjega Duha razmišljaju o onomu što je ugodno Duhu. Nadzire li vaša grešna narav vaš um, vodi vas u smrt. Ali ako vaš um nadzire Sveti Duh, imat ćete život i mir. Jer grešna tjelesna narav u nama protivi se Bogu. Nikada nije bila pokorna Božjemu Zakonu niti će to ikada biti. Zato oni kojima još vlada njihova grešna narav ne mogu ugoditi Bogu. Ali vama više ne vlada grešna narav. Pod nadzorom ste Svetoga Duha ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A u kome ne prebiva Kristov Duh, taj i nije Kristov. Ako je Krist u vama, tijelo vam je mrtvo za grijeh, ali Duh živi u vama zato što vas je Bog opravdao. Živi li u vama Božji Duh koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih, Bog koji je Isusa podignuo od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela tim istim Duhom koji u vama živi. Zato, draga braćo, nismo dužni činiti ono na što nas tjera naša grešna narav. Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete. Svi koje vodi Božji Duh Božja su djeca. Ne budite zato poput strašljivih robova te svoje naravi. Budite prava Božja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada možete radosno klicati: “Abba! Oče!” Sveti Duh govori nam duboko u srcima da smo Božja djeca. A kako smo njegova djeca, njegovi smo baštinici—jer sve što Bog daje svojemu Sinu, Kristu, to i nama pripada. Kao što s njim trpimo, s njim ćemo se i proslaviti. Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama. Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca. Sve što je na zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom—ali u nadi da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece. Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima. Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imamo, onda se tomu više ne trebamo nadati. Ali ako se nadamo nečemu što još nemamo, valja čekati strpljivo i postojano. Isto tako, Sveti Duh nam pomaže u našoj slabosti. Jer mi ne znamo ni kako ni što bismo trebali moliti, ali Sveti Duh moli se za nas uzdasima koji se ne mogu riječima izraziti. A Onaj, koji poznaje svačije srce, poznaje naum Duha, jer on se moli za nas u skladu s Božjom voljom. Znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji njega vole i koje je on pozvao prema svojoj nakani. Jer Bog je svoj narod unaprijed poznavao i odabrao ih je da budu poput njegova Sina, tako da bi njegov Sin mogao biti prvorođenac s brojnom braćom i sestrama. A kad ih je odabrao, pozvao ih je k sebi. Zatim ih je opravdao i obećao im svoju slavu. Što na sve to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? Kad već nije poštedio ni vlastitoga Sina, nego ga je predao za nas, neće li nam Bog, koji nam je dao Krista, s njime dati i sve drugo? Tko će optužiti Božje izabranike? Nas Bog opravdava. Tko će nas onda optužiti? Isus Krist je umro, štoviše, i uskrsnuo; on sjedi na počasnome mjestu, Bogu zdesna, i posreduje za nas. Tko će nas odvojiti od Kristove ljubavi? Može li u tome uspjeti nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U Svetome pismu piše: “Zbog tebe nas ubijaju dan za danom; mi smo im kao ovce za klanje.” Nadmoćno pobjeđujemo sve što nas snađe u Kristu koji nas voli. Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene u našemu Gospodinu Kristu Isusu.