Rimljanima 8:18-39
Rimljanima 8:18-39 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece. Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem. Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog. Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole. On ih je izabrao po svome planu. On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu. Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt? U Svetom pismu piše: »Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti, smatraju nas ovcama za klanje.« Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Rimljanima 8:18-39 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Jer smatram da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja će se otkriti u nama. Jer stvorenje napetim iščekivanjem očekuje objavljenje sinova Božjih. Jer je stvorenje podređeno ispraznosti, ne svojevoljno, nego radi onoga koji ga je podredio, u nadi da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slavnu slobodu djece Božje. Jer znamo da sve stvorenje uzdiše i zajedno trpi porođajne muke sve do sada. Ali ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, to jest otkupljenje svojega tijela. Jer nadom smo spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer što tko vidi, čemu će se i nadati? Ali ako se nadamo onomu što ne vidimo, strpljivo to očekujemo. A isto tako i Duh pomaže u našim slabostima, jer ne znamo što trebamo moliti onako kako treba, ali sâm Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji istražuje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božjoj posreduje za svete. I znamo da onima koji ljube Boga sve surađuje na dobro; onima koji su pozvani po njegovom naumu. Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu suobličeni liku njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio. Što ćemo onda reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko može protiv nas? Onaj koji ni vlastitog Sina nije poštedio, već ga je predao za sve nas, kako nam onda neće s njime sve darovati? Tko će podići optužbu protiv izabranika Božjih? Bog je onaj koji opravdava. Tko osuđuje? Krist je umro, štoviše i uskrsnuo, on je i zdesna Bogu, on i posreduje za nas. Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? Kao što je zapisano: “Zbog tebe nas ubijaju cijeli dan; prebrojeni smo kao ovce za klanje.” Ali u svemu ovom i više nego pobjeđujemo po onomu koji nas je ljubio. Jer sam uvjeren da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje, neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
Rimljanima 8:18-39 Knjiga O Kristu (KOK)
Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama. Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca. Sve što je na zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom—ali u nadi da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece. Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima. Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imamo, onda se tomu više ne trebamo nadati. Ali ako se nadamo nečemu što još nemamo, valja čekati strpljivo i postojano. Isto tako, Sveti Duh nam pomaže u našoj slabosti. Jer mi ne znamo ni kako ni što bismo trebali moliti, ali Sveti Duh moli se za nas uzdasima koji se ne mogu riječima izraziti. A Onaj, koji poznaje svačije srce, poznaje naum Duha, jer on se moli za nas u skladu s Božjom voljom. Znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji njega vole i koje je on pozvao prema svojoj nakani. Jer Bog je svoj narod unaprijed poznavao i odabrao ih je da budu poput njegova Sina, tako da bi njegov Sin mogao biti prvorođenac s brojnom braćom i sestrama. A kad ih je odabrao, pozvao ih je k sebi. Zatim ih je opravdao i obećao im svoju slavu. Što na sve to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? Kad već nije poštedio ni vlastitoga Sina, nego ga je predao za nas, neće li nam Bog, koji nam je dao Krista, s njime dati i sve drugo? Tko će optužiti Božje izabranike? Nas Bog opravdava. Tko će nas onda optužiti? Isus Krist je umro, štoviše, i uskrsnuo; on sjedi na počasnome mjestu, Bogu zdesna, i posreduje za nas. Tko će nas odvojiti od Kristove ljubavi? Može li u tome uspjeti nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U Svetome pismu piše: “Zbog tebe nas ubijaju dan za danom; mi smo im kao ovce za klanje.” Nadmoćno pobjeđujemo sve što nas snađe u Kristu koji nas voli. Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene u našemu Gospodinu Kristu Isusu.
