Psalmi 90:1-17
Psalmi 90:1-17 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Gospodaru, ti si naše prebivalište kroz sve naraštaje. Prije nego što si načinio planine i stvorio zemlju i svijet, bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek. Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći: »Vratite se u prah, smrtnici!« Jer, tisuću godina tebi prođe kao dan jučerašnji, kao nekoliko noćnih sati. Ti nas odnosiš kao poplava jer smo prolazni kao san, kao mlada jutarnja trava, koja ujutro nikne i raste, a uvečer uvene i osuši se. Tvoj gnjev nas uništava, a tvoja srdžba užasava. Pred sebe si stavio naša zlodjela, naše skrivene grijehe si obasjao. Naš život završava zbog tvoje srdžbe, naše godine kao uzdah prolaze. Životni vijek nam je sedamdeset godina, ako smo jaki, tada osamdeset. A većina njih su muka i jad, prolaze brzo i mi nestajemo. Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva? Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva. Nauči nas da svoje dane dobro koristimo, da mudrost steknemo. BOŽE, nemoj više tako! Sažali se nad svojim slugama. Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju, da se svaki dan radujemo i uživamo. Daj da se radujemo onoliko dana koliko si nam nanosio nevolje, onoliko godina koliko smo iskusili nesreće. Pokaži svojim slugama svoje djelo i njihovoj djeci svoje veličanstvo. Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama. Daj nam uspjeh u onom što činimo! Da, neka u svemu uspijevamo!
Psalmi 90:1-17 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Gospodine, ti si bio prebivalište naše u sve naraštaje. Prije nego su se gore rodile ili prije nego si oblikovao zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti ti si Bog! Ti čovjeka skrećeš u propast i govoriš: “Vratite se, sinovi ljudski!” Jer je tisuću godina u očima tvojim kao jučerašnji dan što je prošao i kao straža u noći. Odnosiš ih kao potopom; oni su kao san, oni su poput trave što ujutro nikne. Ujutro cvjeta i raste, uvečer se pokosi i osuši! Jer smo izjedeni od srdžbe tvoje i smeteni od gnjeva tvoga. Nepravde si naše pred sebe stavio, naše tajne grijehe na svjetlost lica svoga. Jer svi su dani naši prošli u gnjevu tvome, potrošili smo godine svoje kao priču što je ispričana. Dana godina naših sedamdeset je godina, a ako je snage bilo bi osamdeset godina; a ipak je snaga njihova trud i žalost, jer se brzo prekidaju i mi odlijećemo. Tko li poznaje snagu srdžbe tvoje? Baš u skladu sa strahom prema tebi, takav je gnjev tvoj. Tako nas pouči brojati naše dane da srca svoja upravimo k mudrosti. Vrati se, GOSPODE, dokle ćeš? I pokaj se nad slugama svojim? Nasiti nas izjutra milosrđem svojim, da se radujemo i veselimo u sve dane svoje. Obraduj nas za dane u kojima si nas tlačio, i za godine u kojima smo zlo vidjeli. Neka se djelo tvoje pokaže na slugama tvojim, i slava tvoja na djeci njihovoj! I neka ljepota GOSPODA, Boga našega, bude na nama! I učvrsti među nama djelo ruku naših; da, djelo ruku naših učvrsti!