Psalmi 73:1-26
Psalmi 73:1-26 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Zaista je dobar Bog prema Izraelu, prema onima čistoga srca. A ja sam se skoro poskliznuo i samo što nisam posrnuo. Jer, zavidio sam bahatima i gledao blagostanje opakih. Nikakvu patnju ne trpe, tijelo im je zdravo i snažno. Nemaju briga kao drugi, ljudske ih nevolje mimoilaze. Oholost je njihova ogrlica, nasilje odjeća koja ih pokriva. Oči su im podbuhle od sala, srca su im puna ludosti. Izruguju se i pakosni su, nadmeno prijete i ugnjetavaju. Ustima govore protiv neba, a jezikom protiv zemlje. Čak im se i Božji narod okreće i njihove riječi guta kao vodu. A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo? Zar će Svevišnji za to saznati?« Gle, takvi su zlikovci — uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju. A ja uzalud čuvam čisto srce i perem ruke u nedužnosti. Čitav dan trpim nevolje i svakoga jutra dobijem kaznu. Da sam rekao: »Govorit ću o tome«, izdao bih tvoj narod. Probao sam sve to razumjeti, ali bilo mi je preteško. A onda sam ušao u Božje svetište i shvatio kakav im je kraj. Stavljaš ih na sklisko tlo, u propast ih obaraš. U trenu propadaju, nestaju u užasu. Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi, tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu. Kad mi je srce bilo tužno, a misli ogorčene, pred tobom sam bio neznalica, bezuman poput nesvjesne zvijeri. Ali ipak sam stalno s tobom, ti me držiš za desnu ruku. Vodiš me svojim savjetima, a na kraju ćeš me uvesti u slavu. Koga na nebu imam osim tebe? Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim. Tijelo i srce mogu mi oslabjeti, ali Bog je izvor moje snage: Bog je zauvijek moj.
Psalmi 73:1-26 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Doista je dobar Bog prema Izraelu, i onima koji su čista srca. A meni su se skoro noge spotakle, koraci su mi se umalo poskliznuli, jer sam zavidio bezumnicima kad sam vidio blagostanje opakih. Jer nema okova u umiranju njihovom, nego im je snaga čvrsta. Oni nisu u nevolji kao drugi ljudi, niti se muče kao drugi ljudi. Zato im je oholost kao ogrlica, nasilje ih kao odjeća pokriva. Oči su im izbuljene od debljine, imaju više no što srce može poželjeti. Pokvareni su i zlobno govore o tlačenju, uznosito govore. Usta svoja upiru protiv nebesa, a jezik njihov zemljom obilazi. Zato se narod njegov okreće ovamo, i punu čašu vode sebi je nacijedio. I govore: “Kako bi Bog to saznao? I imali znanja u Svevišnjemu?” Gle, to su bezbožnici koji napreduju u svijetu, bogatstvo umnožavaju. Uistinu, uzalud sam srce svoje čistio i u nedužnosti prao ruke svoje! Jer sam bio mučen povazdan, i kažnjavan svako jutro. Ako kažem: “Govorit ću na taj način”, gle, uvrijedio bih naraštaj djece tvoje. Kad sam razmišljao da bih ovo spoznao, to mi je bilo previše bolno, sve dok nisam ušao u Svetište Božje i tada sam shvatio kakav im je kraj. Doista, ti si ih na skliska mjesta postavio, obaraš ih u propast. Kako su u trenutku opustošeni, posve su satrti s užasom. Kao san, kad se čovjek probudi, tako ćeš im, Gospodine, lik prezreti kada ustaneš. Tako mi je srce bilo ožalošćeno, a bubrezi probodeni. Bio sam tako bezuman i neupućen, bio sam kao životinja pred tobom. Ipak ja sam neprestano s tobom, ti si me za desnicu moju držao. Vodit ćeš me po savjetu svome, a zatim me primiti u slavu. Koga ja imam u nebu osim tebe; i ništa, pored tebe, na zemlji ne želim. Tijelo je moje i srce moje klonulo, ali Bog je snaga srca moga i dio moj zauvijek.