Psalmi 42:1-11
Psalmi 42:1-11 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Kao što srna žudi za potokom, Bože, moja duša žudi za tobom. Žedna mi je duša Boga živoga. Kada ću vidjeti njegovo lice? Danju i noću hranim se suzama dok mi neprijatelji govore: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?« Duša me boli kad se sjetim kako sam u mnoštvu štovatelja hodao, u povorci ih do Božjega Hrama vodio, dok smo radosno hvale pjevali, slaveći blagdan u velikoj skupini. Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje i Boga svog. Duša mi je žalosna pa se tebe prisjećam, na planini Hermon, na brdu Misar, u zemlji kojom teče rijeka Jordan. Dubina ondje dubinu doziva hukom tvojih vodopada. Sve tvoje vode i valovi preko mene su se prevalili. Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav, a noću mu pjevam pjesmu, molitvu upućenu Bogu svog života. Pitam Boga, svoju hrid: »Zašto si me zaboravio? Zašto moram žalostan lutati dok me neprijatelj progoni?« Do kosti me bodu uvredama, neprestano mi govoreći: »Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?« Zašto si žalosna, dušo moja? Zašto si u meni nemirna? U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim, spasenje svoje i Boga svog.
Psalmi 42:1-11 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Kao što jelen čezne za vodama potočnim, tako duša moja čezne za tobom, Bože. Duša moja žeđa za Bogom, za Bogom živim; kada ću doći i pred Bogom se pojaviti? Suze su mi hrana danju i noću, dok mi neprestano govore: “Gdje je Bog tvoj?” Kad se sjetim toga, dušu svoju u sebi izlijevam, jer sam s mnoštvom odlazio, s njima sam išao u dom Božji, s glasom radosti i hvale, s mnoštvom što je svetkovinu slavilo. Zašto si potištena, dušo moja, i zašto si uznemirena u meni? Nadaj se Bogu, jer ću ga još slaviti zbog pomoći lica njegova. Bože moj, duša je moja u meni potištena; stoga ću se tebe spominjati iz zemlje Jordanske i s Hermona, s gore Mizara. Dubina doziva dubinu hukom pijavica tvojih; svi valovi tvoji i golemo valovlje preko mene je prošlo. Ipak će GOSPOD danju zapovjediti blagosti svojoj, a noću bit će uz mene pjesma njegova i molitva moja Bogu života moga. Reći ću Bogu, stijeni svojoj: “Zašto si me zaboravio? Zašto hodam žalostan, tlačen od neprijatelja?” Kao da mi je mač u kostima pogrđuju me neprijatelji moji, dok mi svakodnevno govore: “Gdje je Bog tvoj?” Zašto si potištena, dušo moja, i zašto si uznemirena u meni? Nadaj se Bogu, jer ću ga još slaviti, on je zdravlje lica moga i Bog moj.
