Psalmi 139:1-18
Psalmi 139:1-18 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
BOŽE, cijelog si me upoznao i znaš sve o meni! Znaš kad sjedim i kad ustanem, već izdaleka misli mi poznaješ. Vidiš kamo idem i gdje liježem, poznato ti je sve što činim. I prije nego što riječ izustim, ti, BOŽE, znaš što reći želim. Okružuješ me sa svih strana, na mene si ruku položio. Tvoje je znanje tako čudesno, preveliko je da bih ga razumio. Mogu li od tvog Duha otići, iz tvoje prisutnosti pobjeći? Popnem li se u nebo, ondje si. Siđem li u svijet mrtvih, tamo si. Dignem li se na krilima jutra, s druge strane mora nastanim, i ondje bi me tvoja ruka vodila, desnica tvoja štitila. Da se sakrijem, mogao bih reći: »Neka me prekrije tama i svjetlo neka potamni!« No za tebe tama nije mrak, noć tebi svijetli kao dan, tama i svjetlost tebi su isti. Ti si nutrinu mog bića stvorio, u majčinoj me utrobi oblikovao. Slavim te jer sam stvoren čudesno, jer sam tvoje djelo predivno! Gledao si me u skrovitosti dok su mi se razvijale kosti. Tvoje oči pratile su kako nastajem. U tvojoj knjizi bili su upisani moji dani i prije nego što su započeli. Tvoje su misli nedokučive, Bože! I golem je njihov zbroj! Više ih je no zrnaca pijeska, kad ih prebrojim — preostaješ ti.
Psalmi 139:1-18 Biblija kralja Jakova (BKJ)
GOSPODE, ti si me istražio i upoznao me. Ti znaš kad sjednem i kad ustanem, ti razumiješ izdaleka moju misao. Ti obilaziš moju stazu i moje lijeganje, i upoznat si sa svim mojim putevima. Jer još mi riječ nije na jeziku, a evo, GOSPODE, ti je znaš u cijelosti. Opkolio si me straga i sprijeda i položio si ruku svoju na mene. Takva spoznaja odveć mi je čudesna; visoka je, ne mogu je doseći. Kuda ću otići od duha tvoga, ili kuda ću pobjeći od nazočnosti tvoje? Ako uzađem na nebo, ti si ondje; ako svoju postelju načinim u paklu, gle, ti si ondje. Ako uzmem krila zorina i nastanim se kod krajnjih dijelova mora, i ondje će me tvoja ruka voditi i tvoja će me desnica držati. Ako li kažem: “Zasigurno će me tama prekriti, i noć će biti svjetlo oko mene!” Da, tama me od tebe ne skriva, nego noć svijetli kao dan; tama i svjetlo tebi su jednaki. Jer ti si zaposjeo moje bubrege, zaogrnuo me u utrobi majke moje. Hvalit ću te, jer sam strahovito čudesno stvoren; predivna su djela tvoja i to moja duša dobro zna. Moje bivstvo nije bilo od tebe skriveno kad sam bio stvoren u tajnosti i pomno istkan u najnižim dijelovima zemlje. Tvoje su oči vidjele moje bivstvo, sada još nedovršeno; i u tvojoj knjizi bili su zapisani svi moji udovi, neprestano su bili oblikovani dok još nije bilo ni jednog od njih. I kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože! Kako im je velik zbroj! Ako ih trebam izbrojiti, brojčano ih je više nego pijeska; kad se probudim, još uvijek sam s tobom.