Nehemija 9:5-38
Nehemija 9:5-38 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!« »Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, od svakog blagoslova i hvale uzvišenije. Ti si, BOŽE, jedini BOG. Ti si stvorio nebo i najviša nebesa, sa svim njihovim mnoštvom. Stvorio si zemlju i sve što je na njoj. Stvorio si mora i sve što je u njima. Ti svemu daješ život. Štuje te nebesko mnoštvo. Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskog i dao mu ime Abraham. Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi pa si sklopio savez s njim. Obećao si njegovim potomcima dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ispunio si obećanje jer si pravedan. Vidio si patnju naših predaka u Egiptu. Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora. Izvodio si znakove i čuda protiv faraona, protiv svih njegovih službenika i sveg naroda u njegovoj zemlji. Znao si da su Egipćani bahato postupali s našim precima. Stekao si sebi slavno ime tada, a ono traje još danas. Razdvojio si more pred njima i prošli su po suhom tlu, a njihove si progonitelje bacio u dubine, kao kamen u vode silne. Danju si ih vodio stupom oblaka, a noću stupom vatre, da im osvijetliš put kojim trebaju ići. Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba. Dao si im pravične propise i istinite zakone, dobre zapovijedi i uredbe. Obznanio si im svoj sveti počinak. Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone preko svog sluge Mojsija. Kad su bili gladni, dao si im kruh s neba. Kad su bili žedni, pustio si im vodu iz stijene. Rekao si im da zaposjednu zemlju koju si im se zakleo dati. Ali oni, naši preci, postali su bahati i tvrdoglavi pa nisu slušali tvoje zapovijedi. Odbili su poslušnost i zaboravili čuda koja si im učinio. Postali su tvrdoglavi i odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako, i velika je tvoja vjerna ljubav. Zato ih nisi ostavio ni kad su si načinili kip teleta i rekli: ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’, i time napravili veliko svetogrđe. Zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih ostavio u pustinji. Nije ih ostavljao stup oblaka danju, a ni stup vatre noću, da im osvjetljava put kojim trebaju ići. Dao si im svoj dobri Duh da ih uči. Nisi maknuo manu od njihovih usta, a ni vodu da utaže žeđ. Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća im se nije trošila, noge im nisu oticale. Dao si im kraljevstva i narode, dodijelio im svaki dio zemlje. Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona, i zemlju Oga, kralja Bašana. Namnožio si im potomke kao zvijezde na nebu. Doveo si ih u zemlju za koju si njihovim očevima rekao da uđu u nju i zaposjednu je. I potomci su ušli i zaposjeli zemlju. A ti si pred njima pokorio Kanaance, stanovnike te zemlje. Predao si ih njima zajedno s njihovim kraljevima i s narodima te zemlje, da s njima rade što god žele. Osvojili su utvrđene gradove i bogatu zemlju. Primili su u posjed kuće pune svakovrsnih dobara, već iskopane bunare, vinograde, maslinike i obilje voćaka. Jeli su do sita i udebljali se. Uživali su u tvojoj velikoj dobroti. Unatoč svemu, bili su neposlušni i bunili se protiv tebe. Odbacili su tvoj zakon i ubijali tvoje proroke jer su ih upozoravali da se vrate tebi. Počinili su veliko svetogrđe. Stoga si ih predao neprijateljima i oni su ih tlačili. A kad su patili, vapili su tebi i ti si ih čuo s neba. U svome velikom suosjećanju slao si im ljude da ih spase, i oni su ih oslobađali od neprijatelja. No kad bi živjeli u miru, opet bi činili zlo pred tobom, pa si ih prepuštao neprijateljima, da vladaju njima. No kad bi ti ponovo zavapili, ti bi ih čuo s neba i mnogo ih puta izbavljao, zbog svog suosjećanja. Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu, ali oni su postali bahati i nisu slušali tvoje zapovijedi. Kršili su tvoje propise, od kojih čovjek živi ako ih vrši. I dalje su ti okretali leđa, bili tvrdoglavi i odbijali slušati. Mnogo si godina bio strpljiv s njima, opominjao ih svojim Duhom preko svojih proroka, ali nisu obraćali pažnju. Zato si ih predao drugim narodima. Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih uništio niti napustio, jer si dobar i suosjećajan Bog. A sad, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji se držiš svog saveza i ljubavi, nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare, naše svećenike i proroke, naše očeve i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas. No ti si radio pravedno u svemu što nam se dogodilo. Postupao si vjerno, a mi smo činili zlo. Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi nisu vršili tvoj zakon. Nisu obraćali pažnju na zapovijedi i upozorenja koja si im davao. Čak i dok su bili u svom kraljevstvu, dok su uživali tvoju veliku dobrotu, dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji koju si im ti dao, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela. A, evo, mi smo danas robovi, u zemlji koju si dao našim precima, da uživaju u njenim plodovima i dobrima. Zbog naših grijeha, njena obilna žetva odlazi kraljevima koje si postavio nad nama. Oni gospodare nama i našom stokom kako god im se prohtije. U velikoj smo nevolji.« »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«
Nehemija 9:5-38 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!« »Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, od svakog blagoslova i hvale uzvišenije. Ti si, BOŽE, jedini BOG. Ti si stvorio nebo i najviša nebesa, sa svim njihovim mnoštvom. Stvorio si zemlju i sve što je na njoj. Stvorio si mora i sve što je u njima. Ti svemu daješ život. Štuje te nebesko mnoštvo. Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskog i dao mu ime Abraham. Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi pa si sklopio savez s njim. Obećao si njegovim potomcima dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ispunio si obećanje jer si pravedan. Vidio si patnju naših predaka u Egiptu. Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora. Izvodio si znakove i čuda protiv faraona, protiv svih njegovih službenika i sveg naroda u njegovoj zemlji. Znao si da su Egipćani bahato postupali s našim precima. Stekao si sebi slavno ime tada, a ono traje još danas. Razdvojio si more pred njima i prošli su po suhom tlu, a njihove si progonitelje bacio u dubine, kao kamen u vode silne. Danju si ih vodio stupom oblaka, a noću stupom vatre, da im osvijetliš put kojim trebaju ići. Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba. Dao si im pravične propise i istinite zakone, dobre zapovijedi i uredbe. Obznanio si im svoj sveti počinak. Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone preko svog sluge Mojsija. Kad su bili gladni, dao si im kruh s neba. Kad su bili žedni, pustio si im vodu iz stijene. Rekao si im da zaposjednu zemlju koju si im se zakleo dati. Ali oni, naši preci, postali su bahati i tvrdoglavi pa nisu slušali tvoje zapovijedi. Odbili su poslušnost i zaboravili čuda koja si im učinio. Postali su tvrdoglavi i odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako, i velika je tvoja vjerna ljubav. Zato ih nisi ostavio ni kad su si načinili kip teleta i rekli: ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’, i time napravili veliko svetogrđe. Zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih ostavio u pustinji. Nije ih ostavljao stup oblaka danju, a ni stup vatre noću, da im osvjetljava put kojim trebaju ići. Dao si im svoj dobri Duh da ih uči. Nisi maknuo manu od njihovih usta, a ni vodu da utaže žeđ. Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća im se nije trošila, noge im nisu oticale. Dao si im kraljevstva i narode, dodijelio im svaki dio zemlje. Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona, i zemlju Oga, kralja Bašana. Namnožio si im potomke kao zvijezde na nebu. Doveo si ih u zemlju za koju si njihovim očevima rekao da uđu u nju i zaposjednu je. I potomci su ušli i zaposjeli zemlju. A ti si pred njima pokorio Kanaance, stanovnike te zemlje. Predao si ih njima zajedno s njihovim kraljevima i s narodima te zemlje, da s njima rade što god žele. Osvojili su utvrđene gradove i bogatu zemlju. Primili su u posjed kuće pune svakovrsnih dobara, već iskopane bunare, vinograde, maslinike i obilje voćaka. Jeli su do sita i udebljali se. Uživali su u tvojoj velikoj dobroti. Unatoč svemu, bili su neposlušni i bunili se protiv tebe. Odbacili su tvoj zakon i ubijali tvoje proroke jer su ih upozoravali da se vrate tebi. Počinili su veliko svetogrđe. Stoga si ih predao neprijateljima i oni su ih tlačili. A kad su patili, vapili su tebi i ti si ih čuo s neba. U svome velikom suosjećanju slao si im ljude da ih spase, i oni su ih oslobađali od neprijatelja. No kad bi živjeli u miru, opet bi činili zlo pred tobom, pa si ih prepuštao neprijateljima, da vladaju njima. No kad bi ti ponovo zavapili, ti bi ih čuo s neba i mnogo ih puta izbavljao, zbog svog suosjećanja. Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu, ali oni su postali bahati i nisu slušali tvoje zapovijedi. Kršili su tvoje propise, od kojih čovjek živi ako ih vrši. I dalje su ti okretali leđa, bili tvrdoglavi i odbijali slušati. Mnogo si godina bio strpljiv s njima, opominjao ih svojim Duhom preko svojih proroka, ali nisu obraćali pažnju. Zato si ih predao drugim narodima. Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih uništio niti napustio, jer si dobar i suosjećajan Bog. A sad, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji se držiš svog saveza i ljubavi, nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare, naše svećenike i proroke, naše očeve i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas. No ti si radio pravedno u svemu što nam se dogodilo. Postupao si vjerno, a mi smo činili zlo. Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi nisu vršili tvoj zakon. Nisu obraćali pažnju na zapovijedi i upozorenja koja si im davao. Čak i dok su bili u svom kraljevstvu, dok su uživali tvoju veliku dobrotu, dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji koju si im ti dao, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela. A, evo, mi smo danas robovi, u zemlji koju si dao našim precima, da uživaju u njenim plodovima i dobrima. Zbog naših grijeha, njena obilna žetva odlazi kraljevima koje si postavio nad nama. Oni gospodare nama i našom stokom kako god im se prohtije. U velikoj smo nevolji.« »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«
Nehemija 9:5-38 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Tada su Leviti, Ješua i Kadmiel, Bani, Hašabnija, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: “Ustanite i blagoslivljajte GOSPODA, Boga vašega, uvijek i zauvijek! I neka bude blagoslovljeno tvoje slavno ime koje je uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale. Ti, baš ti si GOSPOD, jedini! Ti si stvorio nebo, nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima. Ti sve održavaš, i vojska nebeska tebe štuje. Ti si, GOSPOD, Bog, koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura kaldejskoga i dao mu ime Abraham. I našao si srce njegovo vjerno pred sobom i sklopio si Savez s njim da daš zemlju kanaansku, hetitsku, amorejsku i perižansku, i jebusejsku i girgašansku, da je daš, kažem, njemu i sjemenu njegovu te si izvršio riječi svoje, jer si ti pravedan. I vidio si nevolju očeva naših u Egiptu i vapaj si njihov čuo kraj Crvenog mora. Pokazao si znakove i čudesa na faraonu i na svim slugama njegovim, i na svom narod zemlje njegove; jer si znao da su postupali oholo protiv njih. Tako si sebi stekao ime kakvo je ono dan danas. Ti si more pred njima razdvojio tako da su prešli usred mora po suhoj zemlji. A progonitelje si njihove u dubine bacio kao kamen među vode silne. Štoviše ti si ih vodio stupom oblaka danju, a noću stupom ognjenim, svjetleći im po putu kojim su trebali ići. Sišao si na goru Sinajsku i s neba si s njima govorio; i dao si im pravedne prosudbe, istinite zakone, dobre odredbe i zapovijedi. Obznanio si im svoj sveti Šabat, i zapovjedio im propise, odredbe i zakone po ruci Mojsija, sluge svoga. I s neba si im kruh davao za njihovu glad, a za njihovu žeđ iz stijene si im vodu izveo i obećao si im da uđu da zaposjednu zemlju za koju si se zakleo da ćeš im dati. Ali su oni i očevi naši postupali oholo i otvrdnuli vratove svoje i zapovijedi tvoje nisu slušali. Odbili su poslušati, i nisu promišljali o čudesima tvojim što si ih među njih učinio; no otvrdnuli su vratove svoje, i u buntovništvu svome odredili su predvodnika da se u ropstvo svoje vrate. Ali ti si Bog spreman na opraštanje, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velik u dobroti: i nisi ih napustio! Da, kad su načinili lijevano tele i rekli: ‘To je Bog tvoj koji te izveo iz Egipta!’ I počinili su velika izazivanja, a ti ih nisi u svome mnogostrukom milosrđu napustio u pustinji: stup od oblaka nije pred njima odstupao danju da ih vodi putem, niti stup ognjeni noću da im pokaže svjetlo i put kojim su trebali ići. Dao si im i svoga dobrog duha da ih uputiš i nisi uskratio manu svoju njihovim ustima, i vodu si im dao za žeđ njihovu. Da, četrdeset godina održao si ih u pustinji, tako da im ništa nije nedostajalo: i odijelo im nije ostarilo i noge im nisu oticale. Štoviše dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih po krajevima: tako da su zaposjeli zemlju Sihona, i zemlju kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. I sinove si njihove umnožio kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si obećao očevima njihovim da će ući u nju da je zaposjednu. Tako su sinovi ušli i zaposjeli zemlju, a ti si pred njima pokorio stanovnike te zemlje, Kanaance, s kraljevima njihovim i ljudima te zemlje, i predao si ih u ruke njihove da rade s njima što požele. I osvojili su utvrđene gradove i zemlju plodnu i zaposjeli kuće pune svakog dobra, iskopane zdence, vinograde, maslinike i stabala voćaka u izobilju tako da su jeli i nasitili se i udebljali se te se nauživali u tvojoj velikoj dobroti. Unatoč tome postali su neposlušni i pobunili se protiv tebe, i Zakon su tvoj bacili iza leđa svojih te pogubili proroke tvoje koji su svjedočili protiv njih da bi se tebi vratili, i jako su izazivali. Stoga si ih predao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mučili. A u vrijeme nevolje svoje, kad su tebi zavapili, ti si ih s neba uslišio i u mnogostrukom milosrđu svome dao si im spasitelje, koji su ih spasili iz ruku neprijatelja njihovih. Ali kad su se smirili, ponovo su pred tobom zlo činili, stoga si ih ti puštao u ruke neprijatelja njihovih tako da su vladali nad njima. Ipak kad su se obratili i zavapili k tebi, ti si ih s neba uslišio: i mnogo si ih puta izbavio po milosrđu svojemu. I svjedočio si protiv njih da bi ih ponovo vratio tvome Zakonu: no oni su postupali oholo i nisu slušali zapovijedi tvoje te su griješili protiv tvojih prosudbi (koje kad neki čovjek izvršava, živjet će po njima). Ramena su izvlačili, otvrdnuli vratove svoje i nisu htjeli slušati. A ipak ti si ih mnogo godina podnosio i svjedočio si svojim duhom protiv njih po prorocima svojim; no uho nisu htjeli prikloniti. Stoga si ih predao u ruke naroda tih zemalja. Pored toga ti ih nisi potpuno uništio radi velikog milosrđa svojega, niti si ih napustio, jer ti si Bog milostiv i milosrdan. Stoga sada, o Bože naš, veliki, moćni i strašni Bog, koji čuvaš Savez i milosrđe, neka ne izgleda pred tobom mala sva ova nevolja koja je došla na nas, na kraljeve naše i na knezove naše, i na svećenike naše i proroke naše, i na očeve naše i na sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva sve do dana današnjega. Ali ti si pravedan u svemu što je došlo na nas, jer si ti postupao ispravno, a mi smo postupali opako. Niti kraljevi naši, knezovi naši, svećenici naši i očevi naši nisu držali Zakon tvoj, niti su slušali zapovijedi tvoje i svjedočanstva tvoja kojim si im svjedočio protiv njih. Jer oni ti nisu služili u svom kraljevstvu i u tvojim velikim dobrima koja si im dao, i u prostranoj i plodnoj zemlji koju si stavio pred njih, niti se nisu okrenuli od svojih zlih djela. Evo, mi smo danas sluge, i u zemlji koju si dao očevima našim da jedu njene plodove i njena dobra, evo mi smo sluge u njoj. A ona donosi puno uroda kraljevima koje si nad nama postavio zbog grijeha naših, i oni po volji svojoj vladaju nad tijelima našim i nad stokom našom, a mi smo u velikoj nesreći! I zbog svega toga obvezujemo se tvrdim savezom i zapisujemo ga; a naši knezovi, Leviti i svećenici pečate ga.