Nehemija 2:1-18
Nehemija 2:1-18 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa, u mjesecu Nisanu, kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga. Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.« Tada sam se jako uplašio. No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?« Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?« Pomolio sam se Bogu neba pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.« Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?« Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.« Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen. Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike. Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca. Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao. Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra. Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se. Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove. Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.« Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao. Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo.
Nehemija 2:1-18 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se u mjesecu Nisanu, dvadesete godine kralja Artakserksa da je vino bilo pred njim. Tada sam uzeo vino i dao ga kralju. A prije nikada nisam bio tužan u njegovoj nazočnosti. Stoga mi je kralj rekao: “Zašto ti je lice tužno, budući da nisi bolestan? Nije to ništa drugo nego žalost u srcu!” Nato sam se jako uplašio i rekao kralju: “Neka kralj živi zauvijek! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad grad, mjesto grobnica očeva mojih, leži opustošen, a vrata su mu ognjem progutana?” Tada me je kralj upitao: “Dakle što ti tražiš?” Tako sam se pomolio Bogu nebeskom i odgovorio kralju: “Ako se kralju sviđa i ako je sluga tvoj našao naklonost pred očima tvojim, da bi me ti poslao u Judu, u grad grobnica očeva mojih, da ga sagradim.” Zatim me je kralj upitao (i kraljica je sjedila pokraj njega): “Koliko dugo bi trajalo tvoje putovanje? I kada ćeš se vratiti?” Tako se svidjelo kralju da me pošalje te sam mu naznačio vrijeme. Nadalje sam rekao kralju: “Ako se kralju sviđa, neka mi budu dana pisma za upravitelje s one strane rijeke da me propuste sve dok ne dođem u Judu; i pismo Asafu, čuvaru kraljeve šume, da mi podari drvenu građu za napraviti potporne grede na vratima dvora koja pripadaju Domu, i za gradske zidine i za kuću u kojoj ću boraviti.” I udijelio mi je kralj, prema dobroj ruci Boga mojega koja je bila nada mnom. Zatim sam došao k upraviteljima s one strane rijeke i dao sam im kraljeva pisma. A kralj je poslao sa mnom vojne zapovjednike i konjanike. Kad su za to čuli Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, to ih je jako ojadilo, to što je došao čovjek da traži blagostanje za sinove Izraelove. Tako sam stigao u Jeruzalem, te ostao ondje tri dana. Zatim sam ustao noću, ja i nekoliko ljudi sa mnom, i nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem; a nisam imao nikakve životinje, osim životinje na kojoj sam ja jahao. I izašao sam noću na Dolinska vrata baš pored Zmajskog izvora, te prema Smetlišnim vratima, i razgledao sam jeruzalemske zidine koje su bile srušene i vrata njihova ognjem progutana. Zatim sam otišao do Izvorskih vrata i do Kraljevskog jezerca, ali ondje nije bilo mjesta za životinju, koja je bila ispod mene, da bi prošla. Tada sam se uspeo noću uz potok, i razgledavao zidine, te se okrenuo natrag i ušao na Dolinska vrata i tako se vratio. A upravitelji nisu znali kamo sam otišao ili što sam ja učinio, niti sam ja sve do sada to rekao Židovima: ni svećenicima, ni plemićima, ni upraviteljima, ni ostalima koji su izvodili taj posao. Tada sam im rekao: “Vi vidite nesreću u kojoj se nalazimo: kako Jeruzalem leži opustošen, a vrata su mu ognjem spaljena. Hajde da sagradimo jeruzalemske zidine da više ne budemo sramota.” Zatim sam im ispričao o ruci Boga mojega koja je bila dobra nada mnom, kao i kraljeve riječi koje mi je izrekao. Tada su rekli: “Ustanimo i gradimo!” Tako su im se osnažile ruke za to dobro djelo.