Marko 9:17-27
Marko 9:17-27 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.« Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!« Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta. Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?« Otac je rekao: »Od djetinjstva. Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!« Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.« Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!« Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati.
Marko 9:17-27 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.« Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!« Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta. Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?« Otac je rekao: »Od djetinjstva. Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!« Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.« Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!« Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati.
Marko 9:17-27 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A jedan iz mnoštva mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha; i gdje god ga uhvati, razdire ga, a on se pjeni i škripi svojim zubima i sahne. I rekao sam tvojim učenicima da ga istjeraju, i nisu mogli. On mu je odgovorio rekavši: “O, naraštaju nevjerni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite ga k meni!” Zatim su ga doveli k njemu. I čim ga je ugledao, duh ga je odmah počeo trzati, i dječak je pao na zemlju, valjao se i pjenio. Nato je Isus upitao njegovog oca: “Koliko je vremena prošlo otkad mu se to događa?” A on je odgovorio: “Od djetinjstva! I često ga baca u vatru i u vodu da ga uništi. Nego, ako nešto možeš učiniti, imaj samilosti prema nama i pomozi nam!” Isus mu je rekao: “Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje!” A dječakov je otac odmah povikao, i sa suzama rekao: “Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!” Kad je Isus vidio da su se ljudi strčali, ukorio je nečistog duha govoreći mu: “Duše, nijemi i gluhi, ja ti naređujem, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!” I duh je povikao te ga jako zatresao i izašao; a dječak je bio kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. Ali ga je Isus uzeo za ruku, podigao ga i on je ustao.
Marko 9:17-27 Knjiga O Kristu (KOK)
Neki čovjek iz mnoštva mu reče: “Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš—ne može govoriti jer je opsjednut nijemim duhom. Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.” “O nevjerni rode!” reče Isus učenicima. “Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!” Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči ga. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena. “Otkad mu je tako?” upita Isus oca. “Još odmalena”, odgovori. “Duh ga ćesto baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!” “Ako mogu?” zapita ga Isus. “Sve je moguće onomu koji vjeruje!” Dječakov otac smjesta poviče: “Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!” Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: “Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!” Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: “Mrtav je!” Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge.