YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Marko 9:14-50

Marko 9:14-50 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave. Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?« Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.« Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!« Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta. Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?« Otac je rekao: »Od djetinjstva. Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!« Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.« Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!« Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?« A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom.« Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome. Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći. Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.« Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime — mene prihvaća. A tko prihvaća mene — ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.« Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.« Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. Tko nije protiv nas, taj je za nas. Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu — dobit će svoju nagradu.« »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more. Ako vas ruka navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. Ako vas noga navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’ Jer, svi će biti zasoljeni vatrom. Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli i živite u miru jedni s drugima.«

Marko 9:14-50 Biblija kralja Jakova (BKJ)

A kad je došao k svojim učenicima ugledao je oko njih veliko mnoštvo i pismoznance kako se s njima prepiru. I čim su ga svi oni ljudi opazili, jako su se zadivili te su potrčali pozdraviti ga. A on je upitao pismoznance: “Što se to prepirete s njima?” A jedan iz mnoštva mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha; i gdje god ga uhvati, razdire ga, a on se pjeni i škripi svojim zubima i sahne. I rekao sam tvojim učenicima da ga istjeraju, i nisu mogli. On mu je odgovorio rekavši: “O, naraštaju nevjerni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite ga k meni!” Zatim su ga doveli k njemu. I čim ga je ugledao, duh ga je odmah počeo trzati, i dječak je pao na zemlju, valjao se i pjenio. Nato je Isus upitao njegovog oca: “Koliko je vremena prošlo otkad mu se to događa?” A on je odgovorio: “Od djetinjstva! I često ga baca u vatru i u vodu da ga uništi. Nego, ako nešto možeš učiniti, imaj samilosti prema nama i pomozi nam!” Isus mu je rekao: “Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje!” A dječakov je otac odmah povikao, i sa suzama rekao: “Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!” Kad je Isus vidio da su se ljudi strčali, ukorio je nečistog duha govoreći mu: “Duše, nijemi i gluhi, ja ti naređujem, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!” I duh je povikao te ga jako zatresao i izašao; a dječak je bio kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. Ali ga je Isus uzeo za ruku, podigao ga i on je ustao. A kad je ušao u kuću, njegovi su ga učenici nasamo upitali: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?” A on im je odgovorio: “Ova vrsta ne može izaći ni na koji način, osim pomoću molitve i posta!” Onda su otišli odande i prolazili kroz Galileju, a on nije htio da netko to sazna, jer je poučavao svoje učenike i govorio im: “Sin čovječji predan je u ruke ljudi, i oni će ga ubiti, i nakon što bude ubijen, treći će dan uskrsnuti.” Ali oni nisu razumjeli tu besjedu, a bojali su se pitati ga. Tada je došao u Kapernaum; a kad je bio u kući, upitao ih je: “Što ste to među sobom putem raspravljali?” Ali su oni šutjeli, jer su putem među sobom raspravljali tko je najveći. Zatim je sjeo, pozvao dvanaestoricu pa im rekao: “Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima sluga.” I uzeo je dijete i postavio ga usred njih; i kad ga je uzeo u svoje naručje, rekao im je: “Onaj koji primi jedno od ovakve djece u moje ime, mene prima; a onaj koji mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.” A Ivan mu je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga kako izgoni đavle u tvoje ime, a ne slijedi nas, pa smo mu zabranili jer nas ne slijedi.” Ali Isus je rekao: “Ne branite mu! Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i olako mogao govoriti zlo o meni. Jer tko nije protiv nas, za nas je. Jer onaj koji će vam u moje ime, jer ste Kristovi, dati za piti čašu vode, uistinu vam kažem, neće izgubiti svoju nagradu. A svaki koji sablazni jednog od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje mu je da objesi mlinski kamen oko svoga vrata i baci se u more. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsjeci je: bolje ti je sakatom u život ući, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi; gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. I ako te noga tvoja sablažnjava, odsjeci je: bolje ti je kljastu u život ući, nego s obje noge biti bačen u pakao, oganj neugasivi; gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje, nego li s oba oka biti bačen u pakao ognjeni; gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. Jer će svaki biti ognjem posoljen i svaka će se žrtva solju posoliti. Sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, i budite u miru jedan s drugim!”

Marko 9:14-50 Knjiga O Kristu (KOK)

Kad su se vratili ostalim učenicima, opaze da se ondje okupilo mnoštvo ljudi i pismoznanci te da se prepiru. Mnoštvo je sa strahopoštovanjem promatralo Isusa dok im je prilazio, a onda mu potrčalo u susret da ga pozdravi. “Oko čega se prepirete?” upita ih. Neki čovjek iz mnoštva mu reče: “Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš—ne može govoriti jer je opsjednut nijemim duhom. Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.” “O nevjerni rode!” reče Isus učenicima. “Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi ga!” Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči ga. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena. “Otkad mu je tako?” upita Isus oca. “Još odmalena”, odgovori. “Duh ga ćesto baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!” “Ako mogu?” zapita ga Isus. “Sve je moguće onomu koji vjeruje!” Dječakov otac smjesta poviče: “Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!” Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: “Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!” Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: “Mrtav je!” Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge. Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: “Zašto mi nismo mogli istjerati tog zloduha?” Isus im reče: “Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.” Odlazeći iz toga kraja, putovali su Galilejom. Isus nije htio da ljudi saznaju da su ondje. Poučavao je, naime, učenike i reče im: “Sin Čovječji bit će predan ljudima u ruke. Ubit će ga, ali on će nakon tri dana uskrsnuti.” Ali oni nisu razumjeli što im kazuje, a bojali su se pitati ga da im objasni. Stignu tako u Kafarnaum. Kad su se smjestili u kući u kojoj su kanili boraviti, Isus ih upita: “O čemu ste to putem raspravljali?” Ali oni su samo šutjeli jer su se prepirali oko toga tko je od njih najveći. Isus sjedne i pozove ih bliže te im reče: “Tko želi biti prvi, taj sebe mora staviti na zadnje mjesto i biti sluga svima!” Zatim uzme dijete, postavi ga u sredinu između njih, zagrli ga te im reče: “Tko prihvati takvo malo dijete radi mene, mene prihvaća. A tko mene prihvati, prihvaća Boga koji me je poslao.” Ivan mu reče: “Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka da se koristi tvojim imenom izgoneći zle duhove; rekli smo mu da to ne radi jer nije iz naše skupine.” “Ne branite mu!” reče im Isus. “Jer nema toga tko bi mogao činiti čudesa u moje ime, a onda ubrzo govoriti zlo o meni. Tko nije protiv nas, za nas je! Tko vas napoji čašom vode, zato što meni pripadate, sigurno neće mu propasti nagrada. Ali tko jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene navede da posrne u vjeri, bilo bi mu bolje da mu o vrat objese mlinski kamen i bacili ga u more. Navodi li te vlastita ruka na grijeh, odsijeci ju. Bolje ti je kljastu ući u vječni život nego s objema rukama biti bačen u neugasivi oganj pakla, gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. Navodi li te na grijeh vlastita noga, odsijeci ju! Bolje ti je hromu ući u vječni život nego s objema nogama biti bačen u pakao, gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. Navodi li te i vlastito oko na grijeh, iskopaj ga i baci! Bolje ti je bez jednog oka ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi. Svatko će biti vatrom zasoljen. Sol je dobra. Ali ako ona obljutavi, čime ćete ju opet osoliti? Zato ne gubite svoju slanost! Živite u miru jedni s drugima!”