Marko 7:31-37
Marko 7:31-37 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega. Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!« — što znači »Otvori se!« Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti. Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«
Marko 7:31-37 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Onda je ponovo otišao iz krajeva Tira i Sidona te došao do Galilejskog mora, usred krajeva Dekapola. I doveli su mu jednog gluhog mucavca i zamolili ga da stavi na njega ruku. A on ga je iz mnoštva uzeo nasamo, stavio svoje prste u njegove uši te pljunuo i dotaknuo se njegova jezika. I kad je pogledao u nebo, uzdahnuo je te mu rekao: “Effatha!”, to jest: “Otvori se!” I odmah su mu se otvorile uši i razriješila se sveza njegovog jezika, te je pravilno govorio. I naložio im je da nikome ne govore; ali što im je više nalagao, oni su to još više razglašavali i bili preko mjere zapanjeni govoreći: “Sve je dobro učinio! Daje gluhima čuti i nijemima da govore!”
Marko 7:31-37 Knjiga O Kristu (KOK)
Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa. Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga. On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik. Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: “Otvori se!” Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti. Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali. Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: “On čini divne stvari—čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!”