Marko 6:1-29

Podijeli

Marko 6:1-29 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili. Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao. Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.« Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih. Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.« Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.« Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale. Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!« Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?« A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.« Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.« Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

Marko 6:1-29 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Zatim je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga učenici slijedili. A kad je došao Šabat, počeo je poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govoreći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega. A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući. I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih. I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima poučavajući. Tada je pozvao dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima. I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku, nego neka obuju sandale; i neka ne nose dvije košulje. Onda im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete. A oni koji vas ne prime i ne slušaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih. Uistinu vam kažem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.” Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati. I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih. I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.” Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!” A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.” Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio. Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!” Zato je Herodijada bila u zavadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je čuvao; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado. I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji. Tada je kći spomenute Herodijade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!” I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.” A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja!” I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!” I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti. I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci. A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob.

Marko 6:1-29 Knjiga O Kristu (KOK)

Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret. Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: “Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa? Nije li on drvodjelja, Marijin sin, Jakovljev, Josijin, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?” I sablaznili su se zbog njega. Isus im reče: “Proroku ne iskazuju čast jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u njegovu domu.” Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke. Čudio se njihovoj nevjeri. Išao je po selima i poučavao. Pozvao je sebi Dvanaestoricu te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove. Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa—ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu. Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača. Kazao je: “Kad boravite u nekome mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj. Ako vas u nekome mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.” Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju. Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili. Ubrzo je i kralj Herod Antipa čuo za Isusa jer se o njemu posvuda govorilo. Neki su govorili: “To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.” Drugi su pak govorili da je Isus starodrevni prorok Ilija. Treći su tvrdili da je on novi prorok poput onih iz prošlosti. Herod na to reče: “To je Ivan komu sam dao odrubiti glavu. Uskrsnuo je!” Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa. Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: “Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata!” Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao. Na posljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje. Herodijadina kći plesala za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela. “Traži od mene što ti drago,” reče kralj djevojci, “pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!” Djevojka iziđe i upita majku: “Što da tražim?” A ona odgovori: “Traži glavu Ivana Krstitelja!” Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: “Zapovjedi da mi na pladnju donesu glavu Ivana Krstitelja, i to odmah!” Kralj se ražalosti, ali zbog toga što se zakleo i zbog uzvanika ne htjede ju odbiti. Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci. Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.