Marko 14:32-40
Marko 14:32-40 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!« Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!« Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje. Molio je: »Abba, Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.« Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat? Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.« Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima. Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.
Marko 14:32-40 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Zatim su došli do mjesta koje se zove Getsemani, te je rekao svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ja odem pomoliti!” I poveo je sa sobom Petra i Jakova i Ivana te počeo strepiti i biti jako potišten. Onda im je rekao: “Žalosna je duša moja sve do smrti; ostanite ovdje i bdijte!” I otišao je malo naprijed i pao na zemlju, te je molio da ga, ako je to moguće, mimoiđe ovaj čas. I rekao je: “Abba, Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni ovu čašu od mene, ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš!” Tada je došao i našao ih pozaspale pa je rekao Petru: “Šimune, spavaš li? Nisi li mogao jedan sat probdjeti? Bdijte i molite, da ne uđete u iskušenje! Duh je, doista, spreman, ali je tijelo slabo.” I ponovo je otišao i pomolio se izgovorivši iste riječi. A kad se vratio, opet ih je našao pozaspale, jer su im oči otežale; i nisu znali što bi mu odgovorili.
Marko 14:32-40 Knjiga O Kristu (KOK)
Dođu tako u maslinik nazvan Getsemani, a Isus reče učenicima: “Sjednite ovdje dok se ja pomolim!” Povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Obuzmu ga tjeskoba i duboka žalost. Tada im reče: “Duša mi je nasmrt shrvana tugom. Ostanite ovdje i bdijte.” Ode malo dalje i padne ničice. Molio se da ga, ako je moguće, mimoiđe strašni trenutak koji ga čeka. “Abba! Oče!” molio je, “tebi je sve moguće. Otkloni ovu čašu od mene! Ipak, neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji.” Zatim se vrati trojici učenika i nađe ih spavati te reče Petru: “Šimune! Zar spavaš? Nisi mogao ni ure probdjeti? Ostanite budni i molite da vas ne bi svladala kušnja! Jer duh je spreman, ali je tijelo slabo.” Ode još jedanput i pomoli se istim riječima. I opet ih po povratku nađe spavati jer su im oči otežale. Nisu znali što bi mu rekli.