Marko 10:1-52
Marko 10:1-52 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus je napustio to mjesto i otišao u Judeju, preko rijeke Jordan. I opet se oko njega okupilo mnoštvo. Kao i uvijek, Isus ih je poučavao. Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju. Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?« Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.« Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca. No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’ ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom. I njih će dvoje biti jedno.’ Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.« Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome. I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.« Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih. Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?« Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!« Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.« Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.« Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat. Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.« Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo! Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.« Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?« Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.« Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.« »Govorim vam istinu — odgovorio je Isus — svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu — vječni život. Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.« Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi. »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati, pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.« Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.« Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?« Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.« Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?« Oni su odgovorili: »Možemo.« Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.« Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.« Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«. Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!« Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!« Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!« Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.« Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu. Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?« Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.« Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.
Marko 10:1-52 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I odatle je ustao te došao u krajeve Judeje, s onu stranu Jordana. I ponovo se narod sastajao kod njega, a on ih je, po običaju, opet poučavao. Zatim su mu pristupili farizeji te ga upitali, iskušavajući ga: “Je li mužu zakonom dopušteno otpustiti svoju ženu?” A on im je odgovorio rekavši: “Što vam je Mojsije zapovjedio?” A oni su rekli: “Mojsije je dopustio napisati otpusnu ispravu i otpustiti je.” Nato je Isus odgovorio rekavši im: “Zbog tvrdoće vašeg srca, napisao vam je taj propis. Ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko. Zbog toga će čovjek napustiti oca svoga i majku, te prionuti uza ženu svoju, i njih dvoje će biti jedno tijelo. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo. Prema tome, što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja!” A u kući su ga njegovi učenici ponovo upitali o tome. A on im je rekao: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema onoj prvoj. I ako žena napusti svoga muža i uda se za drugoga, čini preljub.” I donosili su mu dječicu da bi ih dotaknuo, a učenici su korili one što su ih donosili. A kad je Isus to vidio, bio je jako nezadovoljan te im rekao: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne branite im, jer takvih je kraljevstvo Božje! Uistinu vam kažem, tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u njega.” Tada ih je uzimao u svoje naručje, polagao na njih ruke i blagoslivljao ih. A kad je izašao na put, jedan je dotrčao i kleknuo pred njim pa ga upitao: “Učitelju dobri, što trebam činiti da bih baštinio vječni život?” A Isus mu je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga! Zapovijedi znaš: ʻNe čini preljub! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca svoga i majku!ʼ ” A on je odgovorio rekavši mu: “Učitelju, sve sam to obdržao od svoje mladosti.” Nato ga je Isus pogledao, zavolio ga pa mu rekao: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; onda dođi, uzmi križ i slijedi me!” A on se je ražalostio zbog te besjede i otišao potišten, jer je imao velik imetak. A Isus je pogledao unaokolo i rekao svojim učenicima: “Kako će teško oni što imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!” A učenici su se zapanjili zbog njegovih riječi, ali im je Isus ponovo progovorio te rekao: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje! Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.” A oni su se neizmjerno zapanjili govoreći među sobom: “Tko onda može biti spašen?” A Isus ih je pogledao i rekao: “Kod ljudi je to nemoguće, ali nije kod Boga! Jer kod Boga je sve moguće!” Tada mu je Petar počeo govoriti: “Evo, mi smo sve ostavili i počeli te slijediti.” A Isus je odgovorio rekavši: “Uistinu vam kažem, nema nikoga tko bi ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili zemlje radi mene i evanđelja, a da neće sada u ovom vremenu uz progonstva primiti stostruko: kuće, i braće, i sestara, i majki, i djece, i zemlje, a u svijetu koji dolazi vječni život. Ali mnogi će prvi biti posljednji, a posljednji prvi.” I bili su na putu ulazeći u Jeruzalemu, a Isus je išao pred njima. I bili su zadivljeni i slijedili ga uplašeni. A on je ponovo uzeo dvanaestoricu te im je počeo govoriti što mu se treba dogoditi: “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan glavarima svećeničkim i pismoznancima; a oni će ga osuditi na smrt i predati ga Poganima, te će ga izrugati, i izbičevati ga, i popljuvati ga i ubiti ga, a on će treći dan uskrsnuti.” Tada su mu prišli Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš ono što želimo.” A on ih je upitao: “Što biste htjeli da vam učinim?” Oni su mu odgovorili: “Daj nam da sjednemo u tvojoj slavi jedan tebi zdesna, a drugi slijeva!” Ali im je Isus rekao: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?” A oni su mu odgovorili: “Možemo!” A Isus im je rekao: “Doista ćete piti onu čašu koju ja pijem, i krstiti se onim krštenjem kojim se ja krstim, ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje dati, nego je to za one kojima je pripremljeno.” A kad su to čula desetorica, počeli su biti nezadovoljni zbog Jakova i Ivana. Ali ih je Isus pozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni što se smatraju vladarima nad Poganima gospodare nad njima i njihovi velikaši imaju vlast nad njima. Ali neka ne bude tako među vama; nego tko hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. I tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga. Jer ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego služiti i predati svoj život kao otkupninu za mnoge.” Zatim su došli u Jerihon. I dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim brojem ljudi, kraj glavnog je puta sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev. A kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, počeo je vikati i govoriti: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!” I mnogi su mu naređivali da treba šutjeti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!” A Isus se zaustavio i zapovjedio da ga pozovu. Onda su pozvali slijepca govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!” I on je bacio svoj ogrtač, ustao te došao k Isusu. A Isus je progovorio te ga upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu je odgovorio: “Gospodine, da progledam!” Nato mu je Isus rekao: “Idi, vjera te tvoja ozdravila!” I odmah je progledao te je putem slijedio Isusa.
Marko 10:1-52 Knjiga O Kristu (KOK)
Isus ode iz Kafarnauma južnije, u judejski kraj te istočno od rijeke Jordana. I opet nagrne k njemu mnoštvo naroda te ih je po svojemu običaju poučavao. Priđu mu neki farizeji pa ga upitaju pokušavajući ga zaskočiti: “Smije li se muž razvesti od žene?” “Što vam je o tome zapovjedio Mojsije?” upita ih Isus. “On je to dopustio”, odgovore mu. “Rekao je da muž mora ženi samo napisati otpusnicu i može ju otpustiti.” “Mojsije vam je napisao ovu zapovijed zbog vaših tvrdih srca! Jer Bog ih je još na početku stvorenja stvorio ‘muškim i ženskim’. ‘Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom, i njih će dvoje biti jedno tijelo.’ Njih dvoje, prema tome, nisu više dva, nego jedno. Neka dakle nijedan čovjek ne rastavlja one koje je Bog sjedinio!” Kad su bili u kući, učenici ga ponovno o tomu upitaju. On im reče: “Tko god se razvede od svoje žene da bi se oženio drugom, čini preljub prema prvoj ženi. Rastavi li se žena od muža i preuda, ona također čini preljub.” Isusu su dovodili djecu da ih dotakne i blagoslovi. Učenici su im to priječili. Kad je Isus to vidio, razljutio se te im reče: “Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo! Zaista vam kažem, tko kraljevstvo Božje ne prihvati poput te dječice, nikada neće u njega ući!” Tada izgrli djecu i blagoslovi ih polažući na njih ruke. Dok se spremao na put, pritrči mu neki čovjek, klekne pred njega i upita ga: “Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?” “Zašto me zoveš dobrim?” upita ga Isus. “Dobar je samo Bog. A zapovijedi znaš: ‘Ne ubij’, ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Ne varaj’, ‘Poštuj oca i majku!’” “Gospodine, sve te zapovijedi držim još od mladosti”, odgovori čovjek. Isus ga promotri i zavoli ga. “Još ti jedno nedostaje”, reče mu, “idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i slijedi me!” Čovjek se na te riječi snuždi i žalosno ode jer je imao veliki imetak. Isus pogleda uokolo i reče učenicima: “Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!” Oni se na to silno iznenade. Isus nastavi: “Djeco draga, kako je teško ući u kraljevstvo Božje! Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!” Učenici se zaprepaste. “Pa tko se onda uopće može spasiti?” pitali su. Isus ih pozorno pogleda pa reče: “Ljudima je to potpuno nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!” Petar mu reče: “Evo, mi smo sve ostavili da te slijedimo.” Isus odgovori: “Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja, a da uz progonstvo neće već u ovome svijetu dobiti natrag stostruko: kuće, braću, sestre, majku, oca, djecu i imanja, a u budućemu svijetu i vječni život. Ali mnogi koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a mnogi koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći.” Uspinjali su se prema Jeruzalemu. Isus je išao pred zaprepaštenim učenicima. Ljudi koji su ga slijedili bili su prestrašeni. Isus povede Dvanaestoricu na stranu i počne im još jedanput govoriti o onomu što mu se imalo dogoditi: “Evo, ulazimo u Jeruzalem. Tamo će Sina Čovječjega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima, koji će ga osuditi na smrt i predati Rimljanima. Rugat će mu se, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali on će nakon tri dana uskrsnuti.” Zatim mu priđu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i mu rekoše: “Učitelju, htjeli bismo da nam nešto učiniš.” “A što?” upita ih Isus. “Dopusti nam, kad uđeš u svoju slavu, da sjedimo na počasnim mjestima do tebe, jedan s desne, a drugi s lijeve strane.” Isus odgovori: “Ne znate što tražite. Možete li vi ispiti gorku čašu iz koje ću ja piti? Ili se krstiti krštenjem trpljenja kojim se ja moram krstiti?” “Možemo!” odgovore oni. A on reče: “Zaista ćete piti iz moje čaše i krstit ćete se mojim krštenjem, ali nije na meni da odredim tko će sjediti zdesna ili slijeva do mene. Ta mjesta pripadaju onima za koje su određena.” Kad su to čula ostala desetorica učenika, naljute se na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozove k sebi i reče: “Vi znate da oni koji se smatraju vladarima svijeta okrutno postupaju s narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom. Ali nije tako među vama! Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga. Tko želi biti najveći od svih, neka svima bude robom. Jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.” Stigli su tako u Jerihon. Kad je Isus izlazio iz Jerihona u pratnji učenika i velikog mnoštva, pokraj puta sjedio je slijepi prosjak Bartimej, Timejev sin. Kad je čuo da je stigao Isus iz Nazareta, počeo je vikati: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!” Mnogi su ga korili i opominjali ga da ušuti, ali on počne još jače vikati: “Sine Davidov, smiluj mi se!” Kad Isus to začuje, zaustavi se i reče: “Recite mu da priđe.” Oni pozovu slijepca. “Samo hrabro!” kazaše mu. “Hajde, zove te!” Bartimej zbaci sa sebe ogrtač, skoči i pritrči Isusu. “Što želiš da ti učinim?” upita ga Isus. “Da progledam, Gospodine!,” zamoli slijepac. “Hajde!”, odgovori mu Isus. “Tvoja te je vjera iscijelila!” Slijepac smjesta progleda i krene cestom za Isusom.