YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Matej 20:1-34

Matej 20:1-34 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

»Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd. Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ Tako su i oni otišli raditi u vinograd. Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’ Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’ Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom — od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’ I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’ Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.« Dok je išao u Jeruzalem, Isus je odveo svojih dvanaestoricu učenika na stranu pa im govorio: »Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji bit će predan svećeničkim poglavarima i učiteljima Zakona, a oni će ga osuditi na smrt. Tada će ga predati strancima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga razapnu, ali on će uskrsnuti treći dan.« Tada je Isusu pristupila majka Zebedejevih sinova, zajedno sa svojim sinovima, i kleknula pred njega da ga nešto zamoli. Upitao ju je: »Što želiš?« A ona mu je rekla: »Obećaj mi da će ova moja dvojica sinova sjediti zajedno s tobom u tvome Kraljevstvu, jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.« Isus je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše iz koje ću ja piti?« Odgovorili su mu: »Da, možemo!« A on im je rekao: »Vi ćete zaista i piti iz moje čaše, ali nije moje da određujem tko će sjediti s moje desne ili lijeve strane. Ta mjesta pripadaju onima za koje ih je pripremio moj Otac.« Kad su ostala desetorica učenika to čula, razljutila su se na ovu dvojicu braće. Tada ih je Isus pozvao k sebi i rekao: »Znate da vladari nežidovskih naroda iskazuju svoju moć nad njima, a velikaši vole gospodariti njima. No neka tako ne bude među vama! Tko želi postati velik među vama, radije neka vam bude sluga, a tko želi biti prvi među vama, neka vam bude rob. Upravo kao Sin Čovječji, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da preda svoj život kao otkupninu za mnoge.« Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!« Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!« Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?« Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.« Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom.

Matej 20:1-34 Biblija kralja Jakova (BKJ)

“Jer kraljevstvo je nebesko slično čovjeku, domaćinu, koji je rano ujutro izašao unajmiti radnike za svoj vinograd. I pošto se pogodio s radnicima po dinar na dan, poslao ih je u svoj vinograd. Onda je izašao oko trećeg sata i spazio druge gdje stoje besposleni na trgu; te im rekao: ʻIdite i vi u vinograd i što bude pravo, dat ću vam.ʼ I oni su otišli. Ponovo je izašao oko šestog i devetog sata i učinio isto. Izašao je i oko jedanaestog sata i našao druge gdje stoje besposleni te ih upitao: ʻZašto stojite ovdje cijeli dan besposleni?ʼ Odgovorili su mu: ʻJer nas nitko nije unajmio.ʼ Rekao im je: ʻIdite i vi u vinograd i što bude pravo, primit ćete.ʼ A kad se spustila večer, gospodar vinograda je rekao svojem upravitelju: ʻPozovi radnike i daj im nadnicu, počevši od posljednjih sve do prvih.ʼ I kad su došli oni koji su bili unajmljeni oko jedanaestog sata, primili su svaki po dinar. A kad su došli prvi, pretpostavili su da će primiti više, ali su i oni primili svaki po dinar. I kad su primili, mrmljali su protiv domaćina, govoreći: ʻOvi posljednji radili su samo jedan sat, i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnijeli teret i žegu dana.ʼ A on je odgovorio jednom od njih rekavši: ʻPrijatelju, ja ti ne činim nepravdu! Nisi li se sa mnom pogodio po dinar? Uzmi svoje i idi, a ja hoću ovom posljednjem dati kao i tebi. Nije li mi zakonom dopušteno sa svojim činiti što hoću? Je li oko tvoje zlo zato što sam ja dobar?ʼ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; jer je mnogo zvanih, ali malo izabranih.” A Isus je, uzlazeći u Jeruzalem, uzeo nasamo dvanaestoricu učenika te im na putu rekao: “Gle, uzlazimo u Jeruzalem i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, pa će ga na smrt osuditi, i predat će ga Poganima da ga izruguju, i izbičuju i razapnu; a treći će dan uskrsnuti.” Tada mu je prišla majka Zebedejeve djece sa svojim sinovima, iskazujući mu štovanje i zahtijevajući nešto od njega. A on ju je upitao: “Što hoćeš?” Odgovorila mu je: “Odobri da ova moja dva sina sjednu, jedan tebi zdesna, a drugi slijeva, u tvome kraljevstvu.” A Isus je odgovorio rekavši: “Ne znate što molite. Možete li piti čašu koju ću ja piti i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?” Rekli su mu: “Možemo!” A on im je rekao: “Čašu ćete moju doista piti i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje dati, nego će se to dati onima kojima je pripremio Otac moj.” A kad su to čula desetorica, razljutili su se na ovu dvojicu braće. Ali Isus ih je pozvao i rekao: “Znate da vladari Pogana nad njima gospodare i velikaši nad njima vladaju. Ali ne smije tako biti među vama! Nego onaj koji hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. I onaj koji hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga. Kao što ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego da on poslužuje i život svoj preda kao otkupninu za mnoge. I dok su izlazili iz Jerihona, slijedilo ga je veliko mnoštvo. I gle, dva su slijepca sjedila pokraj puta. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su govoreći: “Smiluj nam se Gospodine, Sine Davidov!” A mnoštvo ih je korilo da ušute, ali su oni još jače vikali govoreći: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov!” Nato se Isus zaustavio, pozvao ih i rekao: “Što hoćete da vam učinim?” Rekli su mu: “Gospodine, da nam se otvore oči!” I sažalio se Isus nad njima, dotaknuo im oči i odmah su im oči progledale, te su ga počeli slijediti.

Matej 20:1-34 Knjiga O Kristu (KOK)

“Jer s nebeskim je kraljevstvom kao s vinogradarom koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike za vinograd. Pogodi se s radnicima za uobičajenu nadnicu i pošalje ih u vinograd. Oko devet sati ponovno prođe trgom i ugleda druge da stoje besposleni te i njima reče: ‘Idite i vi raditi u moj vinograd pa ću vam platiti koliko bude pravedno.’ U podne i oko tri sata učini isto. A kad je opet izišao na trg u pet sati popodne, ondje nađe još radnika. ‘Zašto stojite i besposličarite?’ upita ih. ‘Jer nas nitko nije unajmio’, odgovore mu. ‘Idite onda i vi raditi u moj vinograd’, reče im. Uvečer reče predradniku: ‘Pozovi radnike i plati im: najprije onima koji su zadnji došli, a onda onima koji su prvi počeli raditi.’ Radnici unajmljeni u pet sati dobili su punu nadnicu. Nato oni koji su prvi došli raditi pomisle da će dobiti više, ali i oni prime jednako. Odmah počnu prigovarati vinogradaru: ‘Ovi zadnji radili su samo uru vremena, a ti si im platio jednako kao nama koji smo cijeli dan teško radili i trpjeli žegu!’ Jednome od njih on odgovori: ‘Prijatelju, nisam nepravedan prema tebi. Nisi li se pogodio sa mnom za toliko? Uzmi svoje i odlazi. A ja želim ovomu zadnjemu dati koliko i tebi. Nemam li pravo s vlastitim novcem činiti što me volja? Ili si zavidan što sam dobar prema njima?’ Oni koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a oni koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći.” Putujući prema Jeruzalemu, Isus povede Dvanaestoricu nasamo te im reče: “Evo, ulazimo u Jeruzalem. Tamo će Sina Čovječjega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima, koji će ga osuditi na smrt i predati Rimljanima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga raspnu. Ali treći dan će uskrsnuti.” Tada dođe majka Zebedejevih sinova Jakova i Ivana skupa sa sinovima te mu se ničice pokloni da ga nešto zamoli. “Što želiš?” upita ju Isus. Ona reče: “Zapovjedi da moji sinovi u tvojemu kraljevstvu sjednu pokraj tebe, jedan zdesna, a drugi slijeva.” Isus odgovori: “Ne znate što tražite. Možete li vi ispiti gorku čašu iz koje ću ja piti?” “Možemo!” odgovore oni. A on reče: “Zaista ćete piti iz moje čaše, ali nije na meni da odredim tko će sjediti meni slijeva ili zdesna. Ta su mjesta za one kojima ih je pripravio moj Otac.” Kad su to čula ostala desetorica učenika, naljute se na braću. Zato ih Isus dozove k sebi i reče: “Vi znate da vladari svijeta okrutno postupaju s narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga. Tko želi biti najveći od svih, neka vam bude robom. Jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.” Kad su Isus i učenici izlazili iz grada Jerihona, za njim je pošlo silno mnoštvo. Kraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: “Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!” Ljudi su ih stišavali, ali oni poviču još glasnije: “Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!” Kad Isus to začuje, zaustavi se, pozove ih i upita: “Što hoćete da vam učinim?” “Da progledamo, Gospodine!” rekoše. Isus se sažali nad njima i dotakne im oči. Oni smjesta progledaju i krenu za Isusom.