Matej 13:1-23
Matej 13:1-23 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Istoga je dana Isus izašao iz kuće i sjeo pokraj jezera. Veliko se mnoštvo okupilo oko njega pa je ušao u lađu i sjeo dok je narod ostao na obali. Govorio im je o mnogim stvarima u usporedbama. Rekao im je: »Sijač je krenuo sijati. Dok je sijao, neko je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Neko je palo na kamenito tlo, gdje nije bilo puno zemlje. Brzo je niknulo jer zemlja nije bila duboka, ali kad je izašlo sunce, uvenulo je od žege, a kako nije imalo korijena, osušilo se. Neko je palo među trnje, ali trnje je izraslo i ugušilo ga. A neko je palo na dobru zemlju i donijelo rod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog. Tko sluša — neka čuje!« Učenici su prišli Isusu i upitali ga: »Zašto im govoriš u usporedbama?« A on im je odgovorio: »Vama je dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, ali njima nije. Jer, tko ima, dat će mu se i imat će u izobilju. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Zato im govorim u usporedbama jer, iako gledaju — ne vide; iako slušaju — ne čuju i ne razumiju. Tako se na njima ispunjava Izaijino proroštvo: ‘Slušat ćete i slušati, ali nećete razumjeti. Gledat ćete i gledati, ali nećete vidjeti. Jer, otvrdnulo je srce ovoga naroda; uši su začepili i oči zatvorili. Tako da ne vide svojim očima, ne čuju svojim ušima, ne razumiju svojim srcem i ne obraćaju se meni da ih ozdravim.’ Ali blago vašim očima jer vide i blago vašim ušima jer čuju. Istinu vam kažem: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.« »Poslušajte, dakle, značenje usporedbe o sijaču. Sjeme, koje je palo pokraj puta, jest onaj koji čuje učenje o Kraljevstvu, ali ga ne razumije. Tada dolazi Zli te mu otima što mu je posijano u srcu. Sjeme, koje je palo na kamenito tlo, jest onaj koji čuje učenje i odmah ga s radošću prihvaća. No budući da nema u sebi korijena, nepostojan je, pa kad dođe nevolja ili progonstvo zbog učenja, odmah otpadne. Sjeme, koje je palo u trnje, jest onaj koji čuje učenje, ali dopušta da ga brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva uguše pa ne donosi rod. Sjeme, koje je palo na dobru zemlju, jest onaj koji čuje i razumije učenje te donosi rod koji je trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od onoga što je posijano.«
Matej 13:1-23 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Istoga dana Isus je izašao iz kuće i sjeo uz more. I veliko se mnoštvo skupilo oko njega, tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve je ono mnoštvo stajalo na obali. Tada im je mnogo toga govorio u usporedbama, govoreći: “Gle, izašao je sijač sijati. I dok je sijao, poneko je sjeme palo pokraj puta, i došle su ptice te ga pozobale. Neko je palo na kamenita mjesta, gdje nije imalo mnogo zemlje, te je odmah niknulo, jer nije imalo duboke zemlje. A kad se sunce podiglo, izgorjelo je; i jer nije imalo korijena, osušilo se. A neko je palo među trnje i trnje je naraslo te ga ugušilo. A drugo je palo na dobru zemlju i rodilo plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” Tada su mu prišli učenici i rekli mu: “Zašto im govoriš u usporedbama?” A on im je odgovorivši rekao: “Zato što je vama dano upoznati tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano. Jer tko ima, njemu će se dati te će imati preobilje, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima. Zbog toga im govorim u usporedbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju niti razumiju. I na njima se ispunilo proročanstvo Izaije, koji govori: ʻSlušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; i gledajući gledat ćete, a nećete uvidjeti! Jer se usalilo srce ovoga naroda pa ušima svojim slabo čuju i oči su svoje zatvorili: da svojim očima ne vide, i svojim ušima ne čuju, i svojim srcem ne razumiju, i ne obrate se, i ja ih ne ozdravim.ʼ Ali su blažene oči vaše jer vide i uši vaše jer čuju. Jer uistinu vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i nisu vidjeli, i čuti što vi čujete, i nisu čuli.” “Vi dakle poslušajte usporedbu o sijaču. Kad tko sluša Riječ o kraljevstvu, a ne razumije, tada dolazi Zli i otima što je posijano u njegovom srcu. To je onaj kome je sjeme posijano pokraj puta. A onaj kome je sjeme posijano na kamenitim mjestima, to je onaj koji sluša Riječ i odmah je primi s radošću, ali nema u sebi korijena, nego traje za neko vrijeme; jer kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazni. A onaj kome je sjeme posijano među trnje, to je onaj koji sluša Riječ, ali briga ovoga svijeta i varljivost bogatstva uguše Riječ, te postaje besplodan. Ali onaj kome je sjeme posijano na dobroj zemlji jest onaj što sluša Riječ i razumije je i koji donosi plod i rađa: netko stostruko, netko šezdesetostruko, netko tridesetostruko.”
Matej 13:1-23 Knjiga O Kristu (KOK)
Istoga dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz jezero. K njemu nagrne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađicu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali. Mnogo im je govorio u prispodobama: “Neki je ratar sijao sjeme. Dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu pa dođu ptice i pozobaju ga. Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja bila plitka, pa odmah nikne. Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga. Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk. Slušajte, kad već imate uši!” Priđu mu učenici i upitaju: “Zašto ljudima uvijek govoriš u prispodobama?” On im odgovori: “Zato što je vama dano da razumijete tajne nebeskoga kraljevstva, a drugima nije. Onima koji žive po Božjoj mudrosti”, reče im, “Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti izgubit će i ono malo od nje što imaju. U prispodobama im govorim zato što ljudi gledaju što radim, a zapravo ne vide; zato što slušaju što im govorim, a zapravo ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja Izaijino proročanstvo: ‘Slušat ćete moje riječi, ali nećete ih razumjeti; gledat ćete moja djela, ali nećete dokučiti njihova značenja. Jer srca su se ovoga naroda usalila, uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili— tako njihove oči ne vide i njihove uši ne čuju, a srca im ne mogu razumjeti. Zato se ne mogu obratiti k meni da ih iscijelim.’ Ali blago vašim očima zato što vide i blago vašim ušima zato što slušaju. Zaista vam kažem, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli. Da vam objasnim priču o sijaču. Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta. Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, ali nemaju korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, odmah podlegnu. U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda. Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod—stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga.”