Luka 4:14-44
Luka 4:14-44 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. Počeo je poučavati u sinagogama i svi su ga slavili. Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. Pružili su mu svitak proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše: »Na meni je Gospodinov Duh. Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima. Poslao me da objavim slobodu zarobljenima i povratak vida slijepima. Poslao me da oslobodim potlačene i da proglasim godinu milosti Gospodinove.« Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.« Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?« A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.« Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, ali on je prošao između njih i otišao svojim putem. Isus se uputio u Kafarnaum, grad u Galileji, gdje je poučavao na šabat. Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem jer je govorio s autoritetom. U sinagogi je bio čovjek opsjednut zlim duhom koji je povikao iz svega glasa: »Što hoćeš s nama, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam tko si ti — Božji Svetac!« A Isus ga je ukorio i rekao mu: »Ušuti! Izađi iz njega!« Zao je duh naočigled svih oborio čovjeka na tlo i izašao iz njega, ne učinivši mu nikakvo zlo. Ljudi su ostali zadivljeni i počeli govoriti jedni drugima: »Kakvo li je ovo učenje? Autoritetom i silom zapovijeda zlim duhovima i oni izlaze.« Vijest o njemu proširila se po svim okolnim mjestima. Isus je izašao iz sinagoge i otišao Šimunovoj kući. Šimunova je punica imala jaku groznicu pa su zamolili Isusa da joj pomogne. On se nagnuo nad nju, naredio groznici da napusti ženino tijelo, a groznica ju je ostavila. Žena je istoga trena ustala i počela ih posluživati. Nakon zalaska sunca, ljudi su doveli Isusu svoje bolesnike, koji su bolovali od raznih bolesti. Isus ih je sve ozdravljao, polažući ruke na svakoga od njih. I zli su duhovi izlazili iz mnogih, vičući: »Ti si Božji Sin!« A on im je zaprijetio i zabranio da govore jer su znali da je on Krist. Kad je svanulo, Isus je izašao i otišao na neko pusto mjesto. No mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga našli, nastojali su ga spriječiti da ode od njih. A Isus im je rekao: »I u drugim gradovima moram navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam zbog toga i poslan.« I nastavio je propovijedati u sinagogama širom Judeje.
Luka 4:14-44 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. Počeo je poučavati u sinagogama i svi su ga slavili. Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. Pružili su mu svitak proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše: »Na meni je Gospodinov Duh. Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima. Poslao me da objavim slobodu zarobljenima i povratak vida slijepima. Poslao me da oslobodim potlačene i da proglasim godinu milosti Gospodinove.« Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.« Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?« A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.« Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, ali on je prošao između njih i otišao svojim putem. Isus se uputio u Kafarnaum, grad u Galileji, gdje je poučavao na šabat. Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem jer je govorio s autoritetom. U sinagogi je bio čovjek opsjednut zlim duhom koji je povikao iz svega glasa: »Što hoćeš s nama, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam tko si ti — Božji Svetac!« A Isus ga je ukorio i rekao mu: »Ušuti! Izađi iz njega!« Zao je duh naočigled svih oborio čovjeka na tlo i izašao iz njega, ne učinivši mu nikakvo zlo. Ljudi su ostali zadivljeni i počeli govoriti jedni drugima: »Kakvo li je ovo učenje? Autoritetom i silom zapovijeda zlim duhovima i oni izlaze.« Vijest o njemu proširila se po svim okolnim mjestima. Isus je izašao iz sinagoge i otišao Šimunovoj kući. Šimunova je punica imala jaku groznicu pa su zamolili Isusa da joj pomogne. On se nagnuo nad nju, naredio groznici da napusti ženino tijelo, a groznica ju je ostavila. Žena je istoga trena ustala i počela ih posluživati. Nakon zalaska sunca, ljudi su doveli Isusu svoje bolesnike, koji su bolovali od raznih bolesti. Isus ih je sve ozdravljao, polažući ruke na svakoga od njih. I zli su duhovi izlazili iz mnogih, vičući: »Ti si Božji Sin!« A on im je zaprijetio i zabranio da govore jer su znali da je on Krist. Kad je svanulo, Isus je izašao i otišao na neko pusto mjesto. No mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga našli, nastojali su ga spriječiti da ode od njih. A Isus im je rekao: »I u drugim gradovima moram navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam zbog toga i poslan.« I nastavio je propovijedati u sinagogama širom Judeje.
Luka 4:14-44 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A Isus se u snazi Duha vratio u Galileju, i glas se o njemu proširio po svoj okolici, te je on, slavljen od sviju, naučavao u njihovim sinagogama. Zatim je došao u Nazaret, gdje je bio othranjen, pa je po svom običaju na dan Šabata ušao u sinagogu i ustao čitati. I uručili su mu knjigu proroka Izaije. A kad je otvorio knjigu, našao je mjesto gdje je bilo zapisano: “Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao propovijedati evanđelje siromasima; poslao me ozdravljati srca slomljena, propovijedati oslobođenje sužnjevima i slijepima obnovu vida, da na slobodu otpustim potlačene, da propovijedam ugodnu godinu Gospodnju.” Tada je zatvorio knjigu, predao ju poslužitelju i sjeo. A oči svih u sinagogi bile su uperene u njega. I on im je počeo govoriti: “Danas se, na vaše uši, ovo Pismo ispunilo.” I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima što su izlazile iz usta njegovih i govorili: “Nije li ovo sin Josipov?” A on im je rekao: “Sigurno ćete mi reći ovu izreku: ʻLiječniče, izliječi sâm sebe! Učini i ovdje, u svom zavičaju, sve ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu.ʼ ” Tada je rekao: “Uistinu vam kažem, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. Ali vam po istini govorim: u Izraelu je bilo mnogo udovica u dane Ilijine, kad se nebo zatvorilo na tri godine i šest mjeseci, kad je bila velika glad po cijeloj zemlji; ali Ilija nije bio poslan ni k jednoj od njih, osim k ženi udovici u Sarepti sidonskoj. I bilo je mnogo gubavaca u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja, i nijedan se od njih nije očistio osim Naamana Sirijca.” A kad su to čuli, svi su se u sinagogi ispunili gnjevom, te su ustali, istjerali ga iz grada i odveli ga do ruba brda na kojoj je sagrađen njihov grad, kako bi ga strmoglavili. Ali je on, prolazeći skroz između njih, otišao. I sišao je u Kapernaum, galilejski grad, te ih poučavao u dane Šabata. I bili su zapanjeni njegovim naukom, jer je riječ njegova bila s vlašću. A u sinagogi je bio čovjek koji je imao duha nečistog đavla te povikao jakim glasom govoreći: “Pusti nas, što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao uništiti nas? Znam te tko si: Sveti Božji.” A Isus ga je ukorio govoreći: “Umukni i izađi iz njega!” I kad ga je đavao srušio u sredinu, izašao je iz njega i ništa mu nije naudio. I sve je obuzelo zaprepaštenje te su razgovarali među sobom govoreći: “Kakva je to riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, i oni izlaze?” I glas se o njemu raširio u sva okolna mjesta. Onda je izašao iz sinagoge i ušao u Šimunovu kuću. A Šimunova punica bila je svladana velikom groznicom, pa su ga usrdno zamolili za nju. I on se nagnuo nad nju, ukorio groznicu i ona ju je napustila. I odmah je ustala te ih posluživala. A kad je sunce zašlo svi koji su imali bolesnike s različitim bolestima dovodili su ih k njemu, a on bi na svakoga pojedinog od njih polagao ruke i ozdravljao ih. A i đavli su iz mnogih izlazili vrišteći i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji!” I pošto im je zaprijetio nije im dopustio govoriti jer su znali da je on Krist. I kad je osvanuo dan, izišao je i otišao na pusto mjesto; a narod ga je tražio i došao k njemu te ga zadržavao da ne ode od njih. A on im je rekao: “Ja moram i drugim gradovima propovijedati evanđelje kraljevstva Božjeg jer sam radi toga poslan.” Zatim je propovijedao po sinagogama u Galileji.
Luka 4:14-44 Knjiga O Kristu (KOK)
Isus se zatim vrati u Galileju pun sile Svetoga Duha. Glas o njemu brzo se pronio cijelim krajem. Poučavao je u tamošnjim sinagogama i svi su ga slavili. Dođe tako i u Nazaret, u kojemu je odrastao. U subotu kao i obično ode u sinagogu i ustane da čita iz Svetoga pisma. Pruže mu svitak proroka Izaije, a on ga odmota te pronađe mjesto gdje piše: “Duh Gospodnji je na meni jer me je pomazao i poslao da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim: sužnji će se osloboditi, slijepci će vidjeti, potlačeni će biti slobodni; da navijestim godinu milosti Gospodnje.” Smota zatim svitak, vrati ga poslužitelju i sjedne. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega. On im reče: “Ovaj se navod iz Svetog pisma, koji vam još odzvanja u ušima, danas obistinio!” Svi su mu povlađivali. Divili su se milini riječi koje su tekle s njegovih usana. “Nije li on Josipov sin?” pitali su. A on im reče: “Zacijelo ćete mi navesti onu poslovicu: ‘Liječniče, izliječi samoga sebe!’ Učini ovdje, u svojem zavičaju, ono što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu. Ali uistinu, nijedan prorok nije prihvaćen u svojem zavičaju. Zaista vam kažem, u Ilijino doba, kad je nebo ostalo zatvoreno tri i pol godine i kad je po svoj zemlji zavladala silna glad, u Izraelu je bilo mnogo udovica. Ali Ilija nije poslan nijednoj od njih, već nekoj udovici u Sarfati, u sidonskome kraju. U Elizejevo je doba u Izraelu bilo mnogo gubavaca, ali od gube nije ozdravio nijedan od njih, već Sirijac Naaman.” Na te se riječi svi u sinagogi razgnjeve, ustanu i istjeraju ga iz grada te ga odvedu na liticu brijega na kojemu je bio izgrađen grad s nakanom da ga bace niz nju. Ali on samo prođe kroz mnoštvo i ode svojim putem. Ode zatim u galilejski grad Kafarnaum te je ondje subotom poučavao. Ljudi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer je govorio kao onaj koji ima vlast. U sinagogi se zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom koji počne vikati na sav glas: “Zašto nas uznemiruješ, Isuse Nazarećanine? Zar si nas došao uništiti? Znam tko si: ti si Svetac Božji!” Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” Nato zloduh obori čovjeka ondje među ljudima na zemlju, ali zatim iziđe iz njega i ne naudi mu više. Svi nazočni silno se zaprepaste. “Kakve li riječi! Takvom vlašću i silom zapovijeda nečistim duhovima da mu se pokoravaju i oni izlaze!” I glas o njemu pronese se po svoj okolici. Iz sinagoge Isus ode u Šimunovu kuću. A Šimunova je punica bila u velikoj vrućici te ga oni odmah zamole da joj pomogne. Isus se nagne nad nju te zaprijeti vrućici, a ona nestane. Žena odmah ustane i počne ih posluživati. Kad je sunce uvečer zašlo, svi koji su imali bolesnike s najrazličitijim bolestima doveli su ih k njemu. On je na sve polagao ruke i ozdravljao ih. Iz mnogih su opsjednutih izlazili zlodusi i vikali: “Ti si Božji Sin!” Ali on im je zabranjivao da govore zato što su znali da je on Mesija. U zoru sljedećeg jutra Isus ode na pusto mjesto, a mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga pronašli, nisu ga htjeli pustiti da ode od njih, ali on im reče: “Moram ići i drugim gradovima navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam poslan da to činim.” Propovijedao je tako po judejskim sinagogama.