Luka 24:1-49
Luka 24:1-49 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« Tada su se žene sjetile Isusovih riječi. Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija — Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi. Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?« Stali su i ražalostili se. Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.« »Na što mislite?« upitao ih je Isus. Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.« Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka. Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima. Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?« Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.« Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh. Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!« A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha. A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje? Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.« Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?« Dali su mu komad pečene ribe. On ga je uzeo i pred njima pojeo. Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.« Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima. Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima! Vi ste tome svjedoci. Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!«
Luka 24:1-49 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A prvog dana u tjednu, vrlo rano u jutro, došle su one i još neki s njima na grobnicu, noseći miomirise koje su pripremile. I našle su kamen otkotrljan s grobnice, te su ušle, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa. I dogodilo se, dok su one bile jako zbunjene zbog toga, gle, dva čovjeka su stajala pokraj njih u blistavoj odjeći. I kako su bile uplašene i pognule lice k zemlji, oni su im rekli: “Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje, nego je uskrsnuo: sjetite se kako vam je rekao dok je još bio u Galileji, govoreći: ʻSin čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi i biti razapet, a treći dan uskrsnuti!ʼ ” I one su se sjetile njegovih riječi. Onda su se vratile s grobnice i javile sve to Jedanaestorici i svima ostalima. To su bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva i ostale žene koje su bile s njima, koje su to rekle apostolima. A njihove riječi su se njima učinile kao izmišljotina te im nisu vjerovali. Tada je Petar ustao i otrčao do grobnice te se sagnuo dolje i vidio samo laneno platno gdje leži zasebno pa je otišao, čudeći se u sebi onome što se dogodilo. I gle, toga istog dana dvojica od njih išla su u selo zvano Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija. I razgovarali su među sobom o svemu tome što se dogodilo. I dogodilo se, dok su razgovarali i raspravljali, da im se približio sâm Isus te pošao s njima. Ali njihove oči bile su zapriječene da ga ne bi prepoznali. A on im je rekao: “Kakvi su to razgovori koje vodite jedan s drugim dok hodate i žalosni ste?” A jedan od njih, kojemu je ime bilo Kleofa, odgovorio je rekavši: “Jesi li ti jedini tuđinac u Jeruzalemu pa ne znaš što se ondje dogodilo ovih dana?” A on im je rekao: “Što to?” Onda su mu rekli: “Ono o Isusu Nazarećaninu koji je bio prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i cijelim narodom; i kako su ga glavari svećenički i naši poglavari predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi smo se pouzdavali da je on taj koji treba otkupiti Izraela. A uza sve to, danas je već treći dan otkako se to dogodilo. Štoviše, i neke su nas žene od naših zapanjile, koje su bile rano kod grobnice. A kad nisu našle njegovo tijelo, došle su govoreći da su imale i viđenje anđela koji su rekli da je on živ. I neki su od onih koji su bili s nama otišli do grobnice te su našli onako kako su i žene rekle, ali njega nisu vidjeli.” Tada im je on rekao: “O, ludi, i spora srca da vjerujete sve što su proroci govorili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi i uđe u svoju slavu?” I počevši od Mojsija i svih proroka, protumačio im je što je u svim Pismima o njemu samom. I približili su se selu kamo su išli, a on se pravio kao da je htio ići dalje. Ali su ga oni primoravali govoreći: “Ostani s nama jer blizu je večer i dan je na izmaku!” I ušao je da bi ostao s njima. I dogodilo se, dok je bio s njima pri jelu, da je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te im ga dao. Tada su im se otvorile oči i prepoznali su ga; a on je iščeznuo ispred njihovih očiju! Nato su oni rekli jedan drugomu: “Nije li naše srce gorjelo u nama, dok nam je na putu govorio i dok nam je otkrivao Pisma?” I istog časa su ustali i vratili se u Jeruzalem te našli okupljenu Jedanaestoricu i one koji su bili s njima, gdje govore: “Gospodin je doista uskrsnuo i pojavio se pred Šimunom.” Zatim su oni ispripovjedili što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali u lomljenju kruha. I dok su oni tako govorili, sâm Isus je stao usred njih te im rekao: “Mir vama!” Ali oni su užasnuti i prestrašeni, smatrali da gledaju duha. A on im je rekao: “Zašto ste uznemireni? I zašto se pojavljuju takve misli u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge, to sam ja osobno! Opipajte me i vidite! Jer duh nema meso i kosti kao što vidite da ja imam.” A kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali nego su se čudili, rekao im je: “Imate li ovdje nešto za jelo?” A oni su mu pružili komad pečene ribe i meda u saću. I on je to uzeo i pojeo pred njima. Tada im je rekao: “Ovo su riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve ono što je o meni zapisano u Zakonu Mojsijevu, i u Prorocima i u Psalmima.” Zatim im je otvorio razum da mogu razumjeti Pisma, te im rekao: “Tako je zapisano i tako je trebalo Kristu pretrpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, i da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oslobođenje od grijeha među svim narodima, počevši od Jeruzalema. A vi ste tome svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svoga. Ali ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne odjenete snagom s visine.”
Luka 24:1-49 Knjiga O Kristu (KOK)
U osvit dana u nedjelju dođu na grob s miomirisima što su ih pripravile i nađu kamen s ulaza u grob odmaknut. Ušle su unutra, ali nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Dok su tako zbunjene stajale, uz njih se pojave dva čovjeka u blistavoj odjeći. Žene se prestraše i poniknu licem prema zemlji. “Zašto tražite živoga među mrtvima?” upitaju ih dvojica. “Nije ovdje, uskrsnuo je! Sjetite se što vam je govorio još u Galileji: ‘Sina Čovječjega predat će u ruke grešnicima i raspet će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.’” One se sjete da je Isus to rekao. Požure zato s groba to javiti jedanaestorici učenika i ostalima. Bile su to Marija Magdalena, Ivana i Marija, majka Jakovljeva, i još neke žene. Sve su one to ispričale apostolima, ali njima se činilo da je sve to izmišljotina. I nisu im vjerovali. Ipak, Petar potrči do groba. Kad je stigao, proviri unutra i spazi samo povoje od lanena platna. Vrati se zatim čudeći se onomu što se dogodilo. Toga su dana dvojica Isusovih sljedbenika putovala u selo Emaus, udaljeno od Jeruzalema jedanaest kilometara. Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. Dok su tako razgovarali i raspravljali, pristupi im Isus i pođe s njima. Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju. “O čemu to raspravljate putujući?” upita ih. Oni zastanu, shrvani tugom. Jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori mu: “Ti si, čini se, jedini tuđinac u Jeruzalemu koji ne zna što se ondje dogodilo ovih dana.” “Što se dogodilo?” upita Isus. “Pa to s Isusom Nazarećaninom”, rekli su. “On je bio prorok silan i na riječi i na djelima pred Bogom i pred svim narodom. Ali naši svećenički poglavari i članovi Velikog vijeća predali su ga da bude osuđen na smrt te su ga raspeli. A mi smo se nadali da je on Otkupitelj koji će spasiti Izrael. Osim toga, već je treći dan otkako se to dogodilo. Još su nas i neke žene, koju su ga s nama slijedile, zbunile: čim je svanulo otišle su na grob, ali ondje nisu našle njegovo tijelo. Došle su i rekle da su im se ukazali anđeli i kazali im da je živ. Neki od nas pojurili su na grob i našli su sve kao što su žene ispričale, ali njega nisu vidjeli.” “Neumnici!” reče im nato Isus. “Nikako da povjerujete sve što su proroci navijestili. Nisu li oni prorekli da će Krist morati sve to pretrpjeti prije nego što uđe u svoju slavu?” Zatim im, započevši od Mojsija, protumači što su svi proroci o njemu zapisali u Svetome pismu. Približili su se već selu kamo su išli, a Isus se pričini da će nastaviti put. Ali oni su ga nagovarali: “Ostani s nama! Već je večer; dan je na izmaku!” On ostane i uđe s njima u kuću. Dok je sjedio s njima za stolom, Isus uzme kruh, blagoslovi ga i razlomi te im ga dade. Uto se njima otvore oči pa ga prepoznaju, a on nestane. “Nije li nam srce usplamtjelo kad nam je putem pričao i tumačio Pisma?” upitaju oni jedan drugoga. Smjesta se spreme i vrate u Jeruzalem. Ondje nađu na okupu Jedanaestoricu i ostale Isusove sljedbenike. “Gospodin je zaista uskrsnuo!” kazaše im. “Zaista se ukazao Šimunu!” Ispripovijedaju im zatim susret s Gospodinom na putu u Emaus te kako su ga prepoznali kad je razlomio kruh. Dok su oni o tome razgovarali, Isus odjednom stane među njih. “Mir vama!” reče im. Zbunjeni i prestrašeni, mislili su da vide duha. Ali Isus im reče: “Zašto se bojite? Zašto vam se sumnja rađa u srcu? Pogledajte mi ruke i noge! Ja sam to! Opipajte me pa ćete vidjeti! Duhovi nemaju kostiju i mesa kao ja!” Pokaže im svoje ruke i noge. Od čuđenja i veselja nisu mogli vjerovati. On upita: “Imate li što za jelo?” Pruže mu komad pečene ribe, a on ga uzme i pojede pred njima. Reče zatim: “O ovome sam vam govorio dok sam prije bio s vama: Trebalo se ispuniti sve što u Mojsijevu zakonu, proročkim knjigama i psalmima piše o meni.” Otvori im zatim um da razumiju Sveto pismo pa reče: “Piše da će Krist trpjeti i treći dan ustati od mrtvih. U njegovo ime propovijedajte obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga. A ja ću vam poslati Svetoga Duha, baš kao što je Otac obećao. Ostanite u gradu dok vas Sveti Duh ne ispuni silom odozgora!”