Luka 22:7-65
Luka 22:7-65 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Došao je i dan beskvasnih kruhova, kad se žrtvuje pashalno janje. Isus je poslao Petra i Ivana te im rekao: »Idite i priredite nam pashalnu večeru!« Oni su ga pitali: »Gdje želiš da je priredimo?« Isus im je rekao: »Na ulasku u grad naići ćete na čovjeka koji nosi vrč vode. Idite za njim u kuću u koju on uđe! Recite domaćinu: ‘Učitelj te moli da nam pokažeš sobu u kojoj on i njegovi učenici mogu jesti pashalnu večeru.’ Čovjek će vam onda pokazati veliku, uređenu gornju sobu. Tamo sve pripremite!« Petar i Ivan su otišli. Našli su sve kako im je Isus bio rekao pa su pripremili pashalnu večeru. Kad je došlo vrijeme, Isus se smjestio za stol zajedno s Dvanaestoricom. Rekao im je: »Žarko sam želio prije svoje muke jesti s vama ovu pashalnu večeru. Kažem vam da je neću više jesti sve dok se ne ispuni u Božjem kraljevstvu.« Tada je uzeo čašu, zahvalio Bogu i rekao: »Uzmite i podijelite je među sobom! Kažem vam da više neću piti vina sve dok ne dođe Božje kraljevstvo.« Zatim je uzeo kruh i zahvalio Bogu. Razlomio ga je i dao učenicima govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen!« Isto je tako, nakon jela, uzeo čašu i rekao: »Ova je čaša Novi savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.« »Ruka moga izdajice na stolu je pokraj moje. Sin Čovječji otići će u smrt koja mu je određena, ali teško onome koji ga izdaje!« A oni su počeli zapitkivati jedan drugoga: »Tko bi od nas mogao takvo što učiniti?« Među njima se razvila i prepirka o tome tko je od njih najveći. A Isus im je rekao: »Kraljevi ovoga svijeta vladaju narodima, a oni koji imaju vlast, sebe zovu ‘dobročiniteljima’. No vi ne budite takvi! Naprotiv, neka najveći među vama bude kao onaj najmanji, a vođa neka bude kao sluga! Jer, tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li to onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama onaj koji poslužuje. Vi ste bili uz mene u mojim kušnjama. Dajem vam da vladate u Božjem kraljevstvu, kao što je meni dao moj Otac. Vi ćete jesti i piti za mojim stolom u mom Kraljevstvu. Sjedit ćete na prijestoljima i suditi dvanaesterim Izraelovim plemenima.« »Šimune, Šimune, slušaj! Sotona je tražio da vas prosije, kao što se prosijava žito. No ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti, kada mi se vratiš, učvrsti svoju braću!« Šimun Petar je rekao Isusu: »Gospodine, s tobom sam spreman ići u zatvor, čak i umrijeti za tebe.« A Isus je rekao: »Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.« I rekao je učenicima: »Kad sam vas poslao bez novca, torbe ili obuće, je li vam što nedostajalo?« Oni su odgovorili: »Nije.« On im je rekao: »Ali sada, tko god ima novac, neka ga uzme, kao i torbu. I tko god nema mač, neka proda svoj kaput i neka ga kupi! U Svetom pismu piše: ‘uvrstili su ga među zločince.’ Ovo se mora ispuniti. Da, ovo što piše o meni ispunjava se.« Oni su rekli: »Gospodaru, evo ovdje su dva mača!« »Dosta je!« odgovorio je Isus. Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!« I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela. Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!« Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga. A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho. A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga. Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak — vrijeme vladavine tame.« Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.« A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!« A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!« Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!« A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!« U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« Izašao je i gorko zaplakao. Oni koji su čuvali Isusa, počeli su mu se rugati i tući ga. Zavezali su mu oči i pitali ga: »Prorok si. Reci tko te udario?« I još su mnogo toga govorili i vrijeđali ga.
Luka 22:7-65 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Tada je došao dan Beskvasnih kruhova, kad je trebalo zaklati Pashu. A poslao je Petra i Ivana govoreći: “Idite, pripravite nam Pashu da bi je mogli jesti!” Zatim su ga oni upitali: “Gdje želiš da pripravimo?” A on im je odgovorio: “Evo, čim uđete u grad, susrest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga u kuću u koju uđe, te recite domaćinu kuće: ʻUčitelj te pita gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti Pashu sa svojim učenicima?ʼ I on će vam pokazati veliku prostrtu gornju sobu; ondje pripremite.” I oni su otišli, našli kako im je rekao te pripremili Pashu. A kad je došao čas, sjeo je za stol i s njim dvanaestorica apostola. Tada im je rekao: “Žarko sam želio jesti s vama ovu Pashu prije svoje patnje, jer kažem vam, neću više jesti od nje dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjem.” Zatim je uzeo čašu, zahvalio i rekao: “Uzmite je i podijelite među sobom, jer kažem vam, neću više piti od trsova roda sve dok ne dođe kraljevstvo Božje!” I uzeo je kruh, zahvalio i razlomio ga pa im dao govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Isto tako i čašu pošto su večerali, govoreći: “Ova je čaša Novi zavjet u mojoj krvi koja se za vas prolijeva. Ali evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu. I doista, Sin čovječji odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje!” A oni su se počeli međusobno ispitivati tko je taj od njih koji bi to mogao učiniti. I nastala je među njima i svađa koga bi od njih trebalo smatrati najvećim. A on im je rekao: “Kraljevi Pogana gospodare nad njima i oni koji vladaju nad njima nazivaju se dobrotvorima. Ali vi nemojte tako! Nego, onaj koji je najveći među vama, neka bude kao najmlađi, a onaj koji je vladar kao onaj koji poslužuje. Jer tko je veći, onaj koji sjedi pri jelu ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi pri jelu? A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje. Vi ste oni koji ste ustrajali sa mnom u mojim iskušenjima. I ja na vas prenosim kraljevstvo kao što je Otac moj prenio na mene: da biste mogli jesti i piti za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te sjediti na prijestoljima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.” I Gospodin je rekao: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti kad se obratiš, učvrsti svoju braću!” A on mu je rekao: “Gospodine, spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt.” Nato je on odgovorio: “Kažem ti, Petre, danas neće pijetao zakukurikati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ!” Zatim ih je upitao: “Kad sam vas poslao bez novčanika, i torbe i obuće, je li vam što nedostajalo?” A oni su odgovorili: “Ništa!” Tada im je rekao: “Ali sada tko ima novčanik, neka ga uzme. Isto tako i torbu. A onaj tko nema mač, neka proda svoju odjeću i kupi ga. Jer, kažem vam, sada se mora dovršiti na meni ono što je zapisano: ʻMeđu prijestupnike je bio ubrojen.ʼ Jer ono, što se na mene odnosi ima kraj.” Onda su mu rekli: “Gospodine, gle, ovdje su dva mača!” A on im je rekao: “Dosta je!” Zatim je izašao te je po običaju pošao na Maslinsku goru. A slijedili su ga i njegovi učenici. Kada je došao na to mjesto, rekao im je: “Molite da ne upadnete u iskušenje!” Tada se udaljio od njih koliko se može kamenom dobaciti, kleknuo i počeo moliti, govoreći: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja!” Tada mu se pojavio anđeo s neba i krijepio ga. I pošto je zapao u samrtnu borbu, još je usrdnije molio, a znoj mu je postao kao guste kaplje krvi koje su padale na zemlju. Nakon molitve ustao je, prišao k učenicima i našao ih kako spavaju od žalosti, te im rekao: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne upadnete u iskušenje!” I dok je on još govorio, evo mnoštva, a pred njima je išao jedan od dvanaestorice, onaj koji se zvao Juda te se približio Isusu da ga poljubi. Ali mu je Isus rekao: “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?” Kad su oni koji su bili oko njega vidjeli što će uslijediti, upitali su: “Gospodine, hoćeš li da udarimo mačem?” Tada je jedan od njih udario slugu velikog svećenika i odsjekao mu desno uho. A Isus je odgovorio rekavši: “Pustite, ostavite se toga!” I dotaknuo se njegova uha i iscijelio ga. Tada je Isus rekao glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramske straže i starješinama, onima koji su došli k njemu: “Zar ste kao na razbojnika izašli s mačevima i toljagama?” Dok sam svakodnevno bio u Hramu s vama, niste digli ruku na mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame.” Kad su ga uhvatili, odveli su ga i doveli u kuću velikog svećenika. A Petar ih je izdaleka slijedio. A kad su naložili vatru nasred dvorišta i posjedali, Petar je sjeo među njih. Ali kad ga je vidjela neka sluškinja gdje sjedi pokraj vatre, pomno ga je pogledala i rekla: “I ovaj je bio s njim!” A on ga je zanijekao govoreći: “Ženo, ja ga ne poznajem!” I malo zatim opazio ga je netko drugi pa je rekao: “I ti si od njih.” A Petar je odgovorio: “Nisam, čovječe!” A kad je prošao otprilike jedan sat, netko drugi je pouzdano potvrdio, govoreći: “Doista, i ovaj je bio s njim; jer je i Galilejac!” A Petar je rekao: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I odmah dok je on još govorio, pijetao je zakukurikao. Nato se Gospodin okrenuo i pogledao Petra. Tada se Petar sjetio riječi Gospodinove, kako mu je rekao: “Prije nego pijetao zakukuriče, triput ćeš me zanijekati.” Zatim je Petar izašao i gorko zaplakao. A ljudi koji su čuvali Isusa izrugivali su mu se i tukli ga. I kad su mu pokrili oči, udarali su ga po licu i pitali, govoreći: “Proreci, tko je taj koji te udario?” I mnogo toga su bogohulno govorili protiv njega.
Luka 22:7-65 Knjiga O Kristu (KOK)
Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad je bio običaj žrtvovati pashalno janje, Isus pošalje Petra i Ivana: “Idite nam pripraviti večeru da skupa blagujemo.” “Gdje želiš da ju pripravimo?” upitaju. “Čim uđete u grad”, reče im, “srest ćete čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim. U kući u koju uđe potražite domaćina pa mu recite: ‘Učitelj pita u kojoj sobi može blagovati pashalnu večeru sa svojim učenicima.’ On će vam pokazati veliku sobu na katu, posve pripremljenu. Ondje nam pripravite večeru.” Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao te ondje pripreme pashalnu večeru. Kad je za to došlo vrijeme, Isus sjedne za stol s apostolima. “Čeznuo sam svom dušom da blagujem s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke. Jer ju, kažem vam, neću više blagovati dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjemu.” Uzme čašu, zahvali i reče: “Uzmite i razdijelite među sobom. Kažem vam, od sada više neću piti vina dok ne dođe Božje kraljevstvo.” Uzme zatim kruh, zahvalio za njega, razlomi ga i podijeli im govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Kad su povečerali, uzme čašu i reče: “Ovo je moja krv, krv Novoga saveza, koja se prolijeva za vas. Ali evo, moj izdajnik sjedi sa mnom za stolom. Ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kako je određeno, ali teško onome koji ga izda!” Učenici se nato počnu međusobno pitati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Počnu se zatim prepirati oko toga tko bi od njih bio najveći. Isus im reče: “Kraljevi ovoga svijeta vladaju svojim narodima i provodeći vlast nad njima nazivaju se dobrotvorima. Ali vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najneznatniji, a starješina kao poslužitelj. Jer tko je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji ga poslužuje? Onaj za stolom, zar ne? A ja, evo, poslužujem vas. Ostali ste mi vjerni u mojim kušnjama. Zato vam u baštinu dajem kraljevsku čast što ju je meni predao moj Otac da jedete i pijete za mojim stolom u mojemu kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena.” “Šimune, Šimune, Sotona je zatražio da vas može rešetati kao pšenicu. Ali molio sam se za tebe da ti vjera ne malakše. Zato, kad se ponovno obratiš k meni, učvrsti svoju braću!” “Gospodine,” reče mu Petar, “spreman sam s tobom poći i u tamnicu i u smrt!” “Kažem ti, Petre,” reče Isus, “prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš zanijekati da me uopće poznaješ. Kad sam vas poslao na put bez novca, bez torbe i sandala, je li vam što nedostajalo?” upita ih Isus. “Nije”, odgovore. “Ali sada,” reče, “tko ima novca, neka ga ponese! Torbu također. Tko nema mač, neka proda odjeću i kupi ga za sebe jer se, kažem vam, mora ispuniti ono što o meni piše u Svetome pismu: ‘Ubrojen je među zločince.’ Sve što su proroci o meni napisali obistinit će se.” “Gospodine,” rekoše, “imamo tu dva mača!” “Dovoljno je”, odgovori Isus. Zatim ode odande te se, po običaju, zaputi na Maslinsku goru. Učenici pođu s njim. Kad su stigli, reče im: “Molite se da vas ne svlada kušnja!” Udalji se zatim od njih koliko se može baciti kamen, padne na koljena i pomoli se: “Oče, otkloni ovu čašu od mene ako želiš. Ipak, neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji.” Tada mu se s neba ukaže anđeo da ga ohrabri. Sve je žarče molio, u smrtnoj muci, a znoj mu postane poput kaplja krvi što su padale na zemlju. Napokon ustane, priđe učenicima i nađe ih kako spavaju iscrpljeni od žalosti. “Zašto spavate?” upita. “Ustanite i molite se da vas ne svlada kušnja!” Dok je još govorio, stigne svjetina, a pred njom Juda, jedan od Dvanaestorice. Približi se Isusu i poljubi ga. “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?” reče Isus. Kad su ostali učenici vidjeli što se zbiva, upitaju: “Gospodine, da ih napadnemo mačem?” te jedan od njih zamahne na slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho. Ali Isus reče: “Pustite! Ne opirite se više!” Dotakne zatim sluzi uho i iscijeli ga. Zatim reče ljudima koji su pošli na njega, svećeničkim poglavarima, vojnim zapovjednicima i starješinama: “Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na prevratnika! Zašto me niste u Hramu uhitili? Svaki sam dan bio ondje. Ali ovo je vaš čas i vlada tama.” Isusa uhite i odvedu u dom velikog svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio. Usred dvorišta stražari su naložili vatru i grijali se oko nje. Petar sjedne među njih. Neka sluškinja ugleda ga kako sjedi pokraj vatre, promotri ga i reče: “I ovaj je bio s Isusom!” Petar zaniječe. “Pa ja ga ni ne poznajem, ženo!” Nedugo zatim još ga netko opazi i reče: “Ti si jedan od njih!” “Nisam, čovječe!” odgovori Petar. Nakon otprilike jedne ure, netko opet reče: “Ovaj je zaista bio s njim! Pa Galilejac je!” “Ne znam o čemu govorite, čovječe!” reče Petar. Istoga časa, dok je još govorio, oglasi se pijetao. Tada se Gospodin okrene i pogleda Petra, a Petar se sjeti kako mu je rekao: “Zaista ti kažem, još ove noći, prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći.” Iziđe iz dvorišta i gorko zaplače. Čuvari počnu Isusa tući i rugati mu se. Pokrili su mu oči i zapitkivali: “Proreci tko te je udario!” I obasipali su ga najrazličitijim uvredama.