Luka 22:39-71Podijeli

Luka 22:39-71 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!« I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela. Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!« Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga. A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho. A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga. Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak — vrijeme vladavine tame.« Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.« A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!« A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!« Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!« A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!« U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« Izašao je i gorko zaplakao. Oni koji su čuvali Isusa, počeli su mu se rugati i tući ga. Zavezali su mu oči i pitali ga: »Prorok si. Reci tko te udario?« I još su mnogo toga govorili i vrijeđali ga. Kad se razdanilo, sastali su se narodni starješine, vodeći svećenici i učitelji Zakona. Isusa su doveli pred njihovo vijeće pa mu rekli: »Reci nam, jesi li ti Krist?« A on im je odgovorio: »Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. A ako ja vas pitam, nećete mi odgovoriti. No odsad će Sin Čovječji sjediti s desne strane Svemoćnoga Boga.« Oni su rekli: »Znači, ti si Božji Sin?« Odgovorio im je: »Sami kažete da jesam.« Na to su oni rekli: »Kakvi su nam još svjedoci potrebni? Sami smo sve čuli iz njegovih usta.«

Luka 22:39-71 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Zatim je izašao te je po običaju pošao na Maslinsku goru. A slijedili su ga i njegovi učenici. Kada je došao na to mjesto, rekao im je: “Molite da ne upadnete u iskušenje!” Tada se udaljio od njih koliko se može kamenom dobaciti, kleknuo i počeo moliti, govoreći: “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja!” Tada mu se pojavio anđeo s neba i krijepio ga. I pošto je zapao u samrtnu borbu, još je usrdnije molio, a znoj mu je postao kao guste kaplje krvi koje su padale na zemlju. Nakon molitve ustao je, prišao k učenicima i našao ih kako spavaju od žalosti, te im rekao: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne upadnete u iskušenje!” I dok je on još govorio, evo mnoštva, a pred njima je išao jedan od dvanaestorice, onaj koji se zvao Juda te se približio Isusu da ga poljubi. Ali mu je Isus rekao: “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega?” Kad su oni koji su bili oko njega vidjeli što će uslijediti, upitali su: “Gospodine, hoćeš li da udarimo mačem?” Tada je jedan od njih udario slugu velikog svećenika i odsjekao mu desno uho. A Isus je odgovorio rekavši: “Pustite, ostavite se toga!” I dotaknuo se njegova uha i iscijelio ga. Tada je Isus rekao glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramske straže i starješinama, onima koji su došli k njemu: “Zar ste kao na razbojnika izašli s mačevima i toljagama?” Dok sam svakodnevno bio u Hramu s vama, niste digli ruku na mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame.” Kad su ga uhvatili, odveli su ga i doveli u kuću velikog svećenika. A Petar ih je izdaleka slijedio. A kad su naložili vatru nasred dvorišta i posjedali, Petar je sjeo među njih. Ali kad ga je vidjela neka sluškinja gdje sjedi pokraj vatre, pomno ga je pogledala i rekla: “I ovaj je bio s njim!” A on ga je zanijekao govoreći: “Ženo, ja ga ne poznajem!” I malo zatim opazio ga je netko drugi pa je rekao: “I ti si od njih.” A Petar je odgovorio: “Nisam, čovječe!” A kad je prošao otprilike jedan sat, netko drugi je pouzdano potvrdio, govoreći: “Doista, i ovaj je bio s njim; jer je i Galilejac!” A Petar je rekao: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I odmah dok je on još govorio, pijetao je zakukurikao. Nato se Gospodin okrenuo i pogledao Petra. Tada se Petar sjetio riječi Gospodinove, kako mu je rekao: “Prije nego pijetao zakukuriče, triput ćeš me zanijekati.” Zatim je Petar izašao i gorko zaplakao. A ljudi koji su čuvali Isusa izrugivali su mu se i tukli ga. I kad su mu pokrili oči, udarali su ga po licu i pitali, govoreći: “Proreci, tko je taj koji te udario?” I mnogo toga su bogohulno govorili protiv njega. A čim je osvanuo dan, sastale su se starješine naroda, glavari svećenički i pismoznanci te ga izveli pred svoje Vijeće govoreći: “Jesi li ti Krist? Reci nam!” A on im je rekao: “Ako vam kažem, nećete vjerovati. Ako li vas i upitam, nećete mi odgovoriti, niti me pustiti. Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna Snage Božje.” Nato su svi upitali: “Jesi li ti onda Sin Božji?” A on im je odgovorio: “Vi kažete da ja jesam!” A oni su rekli: “Što nam još treba svjedočanstvo? Jer smo sami čuli iz njegovih usta.”

Luka 22:39-71 Knjiga O Kristu (KOK)

Zatim ode odande te se, po običaju, zaputi na Maslinsku goru. Učenici pođu s njim. Kad su stigli, reče im: “Molite se da vas ne svlada kušnja!” Udalji se zatim od njih koliko se može baciti kamen, padne na koljena i pomoli se: “Oče, otkloni ovu čašu od mene ako želiš. Ipak, neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji.” Tada mu se s neba ukaže anđeo da ga ohrabri. Sve je žarče molio, u smrtnoj muci, a znoj mu postane poput kaplja krvi što su padale na zemlju. Napokon ustane, priđe učenicima i nađe ih kako spavaju iscrpljeni od žalosti. “Zašto spavate?” upita. “Ustanite i molite se da vas ne svlada kušnja!” Dok je još govorio, stigne svjetina, a pred njom Juda, jedan od Dvanaestorice. Približi se Isusu i poljubi ga. “Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?” reče Isus. Kad su ostali učenici vidjeli što se zbiva, upitaju: “Gospodine, da ih napadnemo mačem?” te jedan od njih zamahne na slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho. Ali Isus reče: “Pustite! Ne opirite se više!” Dotakne zatim sluzi uho i iscijeli ga. Zatim reče ljudima koji su pošli na njega, svećeničkim poglavarima, vojnim zapovjednicima i starješinama: “Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na prevratnika! Zašto me niste u Hramu uhitili? Svaki sam dan bio ondje. Ali ovo je vaš čas i vlada tama.” Isusa uhite i odvedu u dom velikog svećenika. Petar ga je izdaleka slijedio. Usred dvorišta stražari su naložili vatru i grijali se oko nje. Petar sjedne među njih. Neka sluškinja ugleda ga kako sjedi pokraj vatre, promotri ga i reče: “I ovaj je bio s Isusom!” Petar zaniječe. “Pa ja ga ni ne poznajem, ženo!” Nedugo zatim još ga netko opazi i reče: “Ti si jedan od njih!” “Nisam, čovječe!” odgovori Petar. Nakon otprilike jedne ure, netko opet reče: “Ovaj je zaista bio s njim! Pa Galilejac je!” “Ne znam o čemu govorite, čovječe!” reče Petar. Istoga časa, dok je još govorio, oglasi se pijetao. Tada se Gospodin okrene i pogleda Petra, a Petar se sjeti kako mu je rekao: “Zaista ti kažem, još ove noći, prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći.” Iziđe iz dvorišta i gorko zaplače. Čuvari počnu Isusa tući i rugati mu se. Pokrili su mu oči i zapitkivali: “Proreci tko te je udario!” I obasipali su ga najrazličitijim uvredama. U osvit dana okupe se narodni starješine, svećenički poglavari i pismoznanci te izvedu Isusa pred Veliko vijeće. “Ako si ti Krist, reci nam to!” kazali su mu. “Ako vam kažem, nećete mi vjerovati a ako vas što upitam, nećete odgovoriti”, reče im Isus. “Ali odsad će Sin Čovječji sjediti zdesna Svemogućemu Bogu.” “Ti, znači, tvrdiš da si Božji Sin!” poviču svi. “Sami ste pravo rekli; jesam”, odgovori im. “Što će nam više svjedoci?” kazali su. “Sami smo čuli, iz njegovih usta!”