Luka 2:1-40

Podijeli

Luka 2:1-40 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

U to je vrijeme car August izdao naredbu da se u čitavom Rimskom Carstvu provede popis stanovništva. Bio je to prvi takav popis i provodio se u vrijeme kad je Kvirinije bio upravitelj Sirije. Svatko je išao u svoj grad da bi ondje bio upisan. S obzirom na to da je potjecao iz Davidovog roda, Josip je iz Nazareta, u Galileji, krenuo u Judeju, u Davidov grad Betlehem. Krenuo je zajedno s Marijom, svojom zaručnicom koja je bila trudna. Tijekom njihovog boravka u Betlehemu, Mariji se približilo vrijeme porođaja pa je rodila sina, svoga prvorođenca. Budući da za njih nije bilo mjesta u prenoćištu, Marija je povila dijete u plahtice i položila ga u jasle. U tom su se kraju zatekli i neki pastiri koji su noću čuvali svoja stada na pašnjacima. Ukazao im se Gospodinov anđeo, a Gospodinova je slava zasjala oko njih pa ih je obuzeo strah. Anđeo im je rekao: »Ne bojte se, donosim vam dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj. On je Mesija, Gospodar. Evo kako ćete ga prepoznati: pronaći ćete dijete povijeno u plahtice kako leži u jaslama.« Odjednom se uz anđela pojavila i velika nebeska vojska. Slavili su Boga riječima: »Neka je slava Bogu na Nebu, a na Zemlji mir ljudima koji su mu po volji.« Nakon što su anđeli otišli i vratili se na Nebo, pastiri su počeli govoriti jedan drugome: »Pođimo u Betlehem da vidimo to što nam je Gospodin objavio da se dogodilo!« Požurili su u grad i pronašli Mariju i Josipa s djetetom koje je ležalo u jaslama. Kad su pastiri ugledali dijete, ispričali su što im je bilo rečeno o njemu. Svi su ostali zapanjeni onim što su čuli od pastira. Marija je čuvala u sebi sve što je čula i razmišljala o tome u svom srcu. Pastiri su se vratili k stadima, veličali su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli jer se dogodilo upravo onako kako im je bio rekao anđeo. Kad je osmoga dana nakon dječakovog rođenja nastupilo vrijeme da ga obrežu, dali su mu ime Isus, kako ga je bio nazvao anđeo još prije začeća. Došlo je vrijeme da Josip i Marija pristupe obredu čišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom. Sa sobom su u Jeruzalem poveli Isusa, da ga prinesu pred Gospodina. Jer, u Gospodinovom Zakonu piše: »Svako prvorođeno muško dijete mora biti posvećeno Gospodinu.« Išli su prinijeti i žrtvu, onako kako Gospodinov Zakon kaže: »Prinesite dvije golubice ili dva mlada goluba.« U Jeruzalemu je bio pravedan čovjek po imenu Šimun, koji je istinski štovao Boga i iščekivao dan kada će Bog utješiti izraelski narod. Sveti je Duh bio s njim i otkrio mu da neće umrijeti prije nego što vidi Krista kojeg će poslati Gospodin. Pod vodstvom Duha, Šimun je došao u Hram. Kad su Josip i Marija unijeli maloga Isusa da izvrše ono što je propisano Zakonom, on ga je uzeo na ruke, zahvalio Bogu i rekao: »Gospodine, otpusti sad u miru svoga slugu kao što si obećao! Jer, moje su oči vidjele spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda. On će biti svjetlo ostalim narodima i proslaviti tvoj narod Izrael.« A Isusovi su roditelji bili zadivljeni onim što je rečeno o njemu. Šimun ih je zatim blagoslovio i rekao Mariji, Isusovoj majci: »Zbog ovoga će djeteta mnogi Izraelci pasti, a mnogi će se uzdignuti. On je određen da bude Božji znak, ali mnogi će ga odbaciti. Tako će izaći na vidjelo skrivene misli mnogih, a tebi će mač probosti dušu.« Tamo se nalazila i proročica po imenu Ana. Njezin je otac bio Fanuel, a potjecala je iz Ašerovog plemena. Bila je vrlo stara. Sedam je godina bila u braku, a nakon toga je živjela kao udovica do osamdeset i četvrte godine života. Nije napuštala Hram te je posteći i moleći danonoćno služila Bogu. U taj je tren prišla Josipu i Mariji s djetetom i, zahvalivši Bogu, počela govoriti o djetetu svima koji su iščekivali da Bog otkupi Jeruzalem. Nakon što su obavili sve što je propisano Gospodinovim Zakonom, Josip i Marija su se vratili u Galileju, u Nazaret, grad u kojem su živjeli. A dijete je raslo i jačalo; punilo se mudrošću, a Božja je milost bila na njemu.

Luka 2:1-40 Biblija kralja Jakova (BKJ)

I dogodilo se da je u one dane izašla uredba od cezara Augusta da bi se sav svijet upisao u porezni popis. A to je bio prvi upis u porezni popis proveden kad je Kvirinije upravljao Sirijom. I svi su išli upisati se u porezni popis, svaki u svoj grad. Tada je i Josip, jer je bio iz doma i roda Davidova, uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem, da se upiše u porezni popis s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna. I dogodilo se, dok su oni bili ondje, da su se joj navršili dani da rodi. I rodila je svojega prvorođenog sina, te ga umotala u pelene i položila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom istom kraju bili su pastiri, boravili su u polju i čuvali noćnu stražu nad svojim stadom. I gle, pristupio im je anđeo Gospodnji i slava ih je Gospodnja obasjala, te su se jako prestrašili. A anđeo im je rekao: “Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem dobru vijest o velikoj radosti koja će stići k svakom narodu; jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin. A ovo vam je znak: naći ćete novorođenče umotano u pelene gdje leži u jaslama.” I odjednom se s anđelom pojavilo mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći: “Slava Bogu na najvišoj visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!” I dogodilo se, čim su anđeli otišli od njih na nebo, da su pastiri rekli jedan drugomu: “Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo to što se dogodilo, događaj koji nam je Gospodin obznanio.” I došli su žureći se te našli Mariju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. A kad su to vidjeli, razglasili su unaokolo tu besjedu što im je bila izrečena o tom djetetu. I svi koji su to čuli, divili su se zbog onoga što su im govorili pastiri. A Marija je čuvala sve te riječi i promišljala o njima u srcu svome. Zatim su se pastiri vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno. I pošto se navršilo osam dana kad treba obrezati malo dijete, nazvali su ga imenom Isus, kako ga je nazvao anđeo prije nego li je on bio začet u utrobi. A kad su se navršili dani njezina očišćenja prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jeruzalem da bi ga prikazali Gospodinu (kao što je zapisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško koje otvara maternicu nazvat će se svet za Gospoda!”) i prinijeli žrtvu, kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.” I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i pobožan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu. I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista. I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona. Tada ga je on uzeo u svoje naručje te blagoslovio Boga i rekao: “Gospodaru, sad u miru otpuštaš slugu svoga po riječi svojoj, jer su oči moje vidjele tvoje spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda; svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.” A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo. Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti, a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.” A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem, a sama, kao udovica, oko osamdeset i četiri godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama. I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu. A kad su izvršili sve prema Gospodnjem zakonu, vratili su se u Galileju, u svoj grad Nazaret. I dijete je raslo i jačalo u duhu, ispunjavajući se mudrošću i milost je Božja bila na njemu.

Luka 2:1-40 Knjiga O Kristu (KOK)

U to vrijeme rimski car August zapovjedi da se svi žitelji Carstva popišu. Bio je to prvi popis stanovništva proveden za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svatko je putovao u svoj grad da se ondje upiše. Tako je i Josip iz gradića Nazareta u Galileji, jer je bio iz loze kralja Davida, pošao u Davidov grad zvani Betlehem da se upiše skupa sa svojom zaručnicom Marijom koja je već bila trudna. Dok su bili ondje, dođe joj vrijeme da rodi te ona rodi sina, svojeg prvorođenca. Povila ga je i položila u jasle jer u seoskome svratištu nije za njih bilo mjesta. U tome su kraju boravili pastiri. Noću su pod vedrim nebom čuvali stada ovaca. Odjednom se pokraj njih pojavi anđeo Gospodnji i obasja ih Gospodnja slava. Oni se silno prestraše, ali anđeo im reče: “Ne bojte se! Donosim vam, evo, radosnu vijest, na veliko veselje svemu narodu! Spasitelj—Krist, Gospodin rodio vam se danas u Davidovu gradu! Evo znaka po kojemu ćete ga prepoznati: naći ćete povijeno novorođenče da leži u jaslama.” Anđelu se odjednom pridruži silna nebeska vojska slaveći Boga: “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, njegovim miljenicima.” Čim su se anđeli vratili na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo u Betlehem! Hajdemo vidjeti taj događaj koji nam je Gospodin objavio!” Pohitaju do sela i ondje pronađu Mariju i Josipa s novorođenčetom koje je ležalo u jaslama. Kad su ga vidjeli, svima su ispričali što im je anđeo rekao o djetetu. A svi koji su pastire slušali divili su se. Marija je pomnjivo pamtila sve što su govorili i razmišljala je o tome. Pastiri se zatim vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli te što se dogodilo onako kako im je anđeo rekao. Osam dana poslije, kad je dječaka trebalo obrezati, nadjenuli su mu ime Isus koje mu je anđeo dao još prije začeća. Kad je došlo vrijeme za obred očišćenja koji je prema Mojsijevu zakonu trebalo obaviti nakon djetetova rođenja, donijeli su ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, kako piše u Zakonu Gospodnjemu: “Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu”, te su prinijeli i žrtvu prema zakonskoj odredbi: “dvije grlice ili dva golubića”. Živio je tada u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Bio je to vrlo pravedan i pobožan čovjek; Sveti je Duh bio na njemu te je iščekivao da dođe Mesija i izbavi Izrael. Sveti mu je Duh otkrio da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega. Potaknut Svetim Duhom, on ode u Hram. Kad su roditelji unijeli Isusa da obave obred propisan Zakonom, Šimun uzme dijete u naručje te stane slaviti Boga: “Sada možeš pustiti svojega slugu, Gospodine, da ode u miru, kao što si mi rekao. Jer oči su mi vidjele tvoje spasenje koje si pripravio za sve narode, svjetlo da prosvijetli pogane, slavu tvojega izraelskog naroda.” Isusovi roditelji divili su se riječima izgovorenima o njemu. Šimun ih zatim blagoslovi i reče Mariji: “Određen je za to da mnogima u Izraelu bude na propast i mnogima na uskrsnuće, za osporavani znak. A tebi će mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srca!” Bila je ondje i neka proročica Ana, Penuelova kći iz Ašerova plemena, vrlo stara žena. Poslije djevojaštva živjela je u braku sedam godina, a zatim sama, kao udovica do osamdeset četvrte godine. Nije napuštala Hram, već je postom i molitvom danonoćno služila Bogu. Ona baš tada naiđe te počne zahvaljivati Bogu i govoriti o Isusu svima koji su iščekivali obećanog Mesiju i otkupljenje Jeruzalema. Kad Isusovi roditelji ispune sve odredbe Gospodnjeg zakona, vrate se u Nazaret, u Galileju. Dijete je raslo i jačalo. Punilo se mudrošću i Božja je milost bila s njim.