Luka 17:1-26
Luka 17:1-26 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini! Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. Čuvajte se! Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu! I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!« Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!« A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.« »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’? Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’ Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno? Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’« Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje. Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca. Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!« Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!« Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni. Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga. Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac. Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica? Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?« Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.« Kad su farizeji jednom pitali Isusa kad će doći Božje kraljevstvo, on im je odgovorio: »Božje kraljevstvo ne dolazi tako da ga ljudi vide. Ljudi neće reći: ‘Ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ jer je Božje kraljevstvo među vama.« A svojim je učenicima rekao: »Doći će vrijeme kad ćete čeznuti da vidite makar jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. A ljudi će vam reći: ‘Ondje je!’ ili ‘Ovdje je!’ Ne idite onamo i ne slijedite ih! Jer, toga dana dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja bljesne i osvijetli nebo s jednoga kraja na drugi. No najprije će on mnogo toga pretrpjeti, a ljudi ovoga naraštaja će ga odbaciti. Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako će biti u dane Sina Čovječjeg
Luka 17:1-26 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Tada je rekao učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome dolaze! Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi oko vrata i da se baci u more, nego da sablazni jednog od ovih malenih. Čuvajte se! Ako tvoj brat pogriješi protiv tebe, ukori ga pa ako se pokaje, oprosti mu. I ako sedam puta na dan pogriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati govoreći: ʻKajem se!ʼ oprosti mu.” A apostoli su rekli Gospodinu: “Povećaj nam vjeru!” A Gospodin im je rekao: “Ako imate vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovom dudu: ʻIščupaj se s korijenom i presadi se u more!ʼ I poslušao bi vas. A tko će od vas koji ima slugu, koji ore ili hrani stoku kad se vrati iz polja odmah mu reći: ʻDođi i sjedni kako bi jeo!ʼ? Neće li mu radije reći: ʻPripremi mi što ću večerati, a ti se pripaši i poslužuj me dok jedem i pijem, a poslije ćeš ti jesti i piti!ʼ? Duguje li zahvalnost tom slugi jer je izvršio što mu je zapovjeđeno? Mislim da ne. Tako i vi, kad izvršite sve ono što vam je zapovjeđeno, recite: ʻBeskorisne smo sluge; učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.ʼ ” I dogodilo se, dok je on išao u Jeruzalem, da je prolazio posred Samarije i Galileje. I kad je ulazio u neko selo susrelo ga je deset gubavih ljudi koji su se zaustavili podalje. Zatim su oni podigli svoj glas i rekli: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” I kad ih je opazio, rekao im je: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dogodilo se, dok su oni išli, da su se očistili. A jedan od njih, kad je vidio da je ozdravio, vratio se natrag i slavio Boga jakim glasom, te je pao na svoje lice do njegovih nogu, dajući mu hvalu, a bio je Samarijanac. A Isus je odgovorio rekavši: “Nisu li se očistila desetorica? A gdje su ona devetorica? Ni jedan se nije našao koji bi se vratio da bi dao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca!” I rekao mu je: “Ustani, idi, vjera te tvoja ozdravila!” A kad su ga farizeji pitali kada će doći kraljevstvo Božje, on im je odgovorio i rekao: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo; niti će se reći: ʻEvo ga ovdjeʼ ili ʻEno ga ondje!ʼ Jer gle, kraljevstvo je Božje unutar vas.” I rekao je učenicima: “Doći će dani kad ćete poželjeti vidjeti jedan od dana Sina čovječjega, i nećete ga vidjeti. I govorit će vam: ʻVidi ovdjeʼ ili ʻVidi ondje!ʼ Ne idite za njima, niti ih slijedite! Jer kao što munja sijevne od jednog kraja pod nebom i rasvijetli do drugog kraja pod nebom, tako će biti i sa Sinom čovječjim u njegov Dan. Ali najprije mu treba mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja. I kao što je bilo u dane Noine, tako će biti u dane Sina čovječjega.
Luka 17:1-26 Knjiga O Kristu (KOK)
Isus reče učenicima: “Napast na zlo je neizbježna, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast. Takvome bi bilo bolje da se strovali u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. Upozoravam vas! Ako ti brat vjernik zgriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: ‘Žao mi je’, oprosti mu!” “Treba nam više vjere”, kazaše apostoli Gospodinu. “Reci nam kako da je dobijemo.” “Da imate vjere kao je gorušičino zrno, rekli biste ovoj murvi: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i poslušala bi vas. Kad sluga uđe u kuću pošto je orao ili čuvao ovce, neće odmah sjesti i jesti. Najprije mora pripraviti jelo gospodaru i poslužiti mu večeru pa tek onda može i sam jesti. Sluzi za to i ne zahvale jer samo radi svoj posao. Tako i vi kad ste poslušni Bogu recite: ‘Nismo vrijedni hvale. Samo smo sluge koji obavljaju svoju dužnost.’” Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje. Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje i počnu vikati: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih opazi, Isus im reče: “Idite i pokažite se svećenicima!” Oni krenu i putem ozdrave od gube. Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas. Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac. Isus upita: “Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica? Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?” Čovjeku zatim reče: “Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila.” Farizeji upitaju Isusa: “Kada će doći Božje kraljevstvo?” “Ono ne dolazi tako da se može vidjeti. Neće se moći kazati: ‘Evo ga, ovdje je!’ ili ‘Ondje je!’ Božje kraljevstvo je među vama.” Poslije je opet o tome razgovarao s učenicima. “Dolazi vrijeme kada ćete zaželjeti vidjeti Sina Čovječjega barem na jedan dan, ali nećete moći. Tada će vam govoriti: ‘Eno ga ondje!’ i ‘Evo, ovdje je!’ ali ne idite i nikamo ne jurite tražeći me. Jer dolazak Sina Čovječjega u njegov dan vidjet će se poput munje koja sijevne na jednom kraju obzora, a odbljesne na drugome. Ali najprije moram mnogo pretrpjeti i ovaj me naraštaj mora odbaciti. Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba.