Luka 1:57-66
Luka 1:57-66 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina. Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom. Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu. No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.« A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.« Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu. Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili. Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga. Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje. Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim.
Luka 1:57-66 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina. I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom. I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu. A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!” Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.” Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati. A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili. I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga. I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom. I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim.
Luka 1:57-66 Knjiga O Kristu (KOK)
Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina. Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom. Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu, ali se Elizabeta usprotivi: “Nipošto! Mora se zvati Ivan!” “Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!” Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati. On zatraži da mu daju pločicu i napiše: “Zove se Ivan.” Svi se začude, a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga. Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji. I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: “Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.”