Luka 1:5-24

Podijeli

Luka 1:5-24 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari. Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.« Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.« Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.« Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući. Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je

Luka 1:5-24 Biblija kralja Jakova (BKJ)

U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta. I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama. I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd. A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja. I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika. A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah. Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan. I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje. I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu. I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.” Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.” Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti. I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.” A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu. I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao je nijem. I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući. A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći

Luka 1:5-24 Knjiga O Kristu (KOK)

Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. Žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi. Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red. Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese kâd. Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo. A Zahariji se ukaže Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši. Ali anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju. Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe. Navest će mnoge Izraelce da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu. Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.” Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.” Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest. A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.” Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem. Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma. Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je