Luka 1:1-41

Podijeli

Luka 1:1-41 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina. U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari. Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.« Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.« Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.« Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući. Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.« Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.« Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav. Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.« Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!« Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! Bogu ništa nije nemoguće.« Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje. Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom.

Luka 1:1-41 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Budući da su se mnogi prihvatili sastavljanja izvješća o događajima u koje se s punom sigurnošću vjeruje među nama, kako su nam predali oni koji su od početka bili očevici i poslužitelji Riječi, učinilo se i meni dobrim, imajući savršeno razumijevanje svega od samog početka, napisati to po redu tebi, najugledniji Teofile, da upoznaš pouzdanost predmetâ o kojima si poučen. U dane Heroda, kralja judejskoga, bio je neki svećenik imenom Zaharija, iz razreda Abijina; i žena je njegova bila od kćeri Aronovih, a ime joj je bilo Elizabeta. I oboje su bili pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. A oni nisu imali dijete, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili u poodmaklim godinama. I dogodilo se, dok je po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, da ga je ždrijebom zapalo, po običaju svećeničke službe, ući u Hram Gospodnji prinijeti kâd. A sve je ono mnoštvo naroda vani molilo za vrijeme kađenja. I pojavio mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika. A kad ga je Zaharija opazio, uznemirio se i obuzeo ga strah. Ali mu je anđeo rekao: “Ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva; i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan. I bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati pri njegovom rođenju jer će biti velik pred Gospodinom, i neće piti ni vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od utrobe majke svoje. I mnoge će sinove Izraelove obratiti ka Gospodinu, Bogu njihovu. I on će ići pred njim u duhu i snazi Ilijinoj da obrati srca očeva k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, te pripremi Gospodinu narod spreman.” Nato je Zaharija upitao anđela: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja starac i žena mi je u poodmaklim godinama.” Tada mu je anđeo odgovorivši rekao: “Ja sam Gabrijel koji stojim pred Bogom; i poslan sam da s tobom govorim i navijestim ti ove radosne vijesti. I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se ovo ne ostvari, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.” A narod je čekao Zahariju i čudio se što se dugo zadržao u Hramu. I kad je izašao, nije im mogao govoriti, te su shvatili da je imao viđenje u Hramu; a on im je davao znakove i ostao je nijem. I dogodilo se da je, pošto su se navršili dani njegove službe, otišao svojoj kući. A poslije tih dana njegova je žena Elizabeta začela; i skrivala se pet mjeseci govoreći: “Tako mi je učinio Gospodin u dane kad je pogledao na mene da bi uklonio sramotu moju među ljudima.” A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija. Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!” I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti. A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga. I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida, te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.” Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?” A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim. I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom. Jer s Bogom ništa nije nemoguće.” A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje. I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin, te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu. I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim

Luka 1:1-41 Knjiga O Kristu (KOK)

Mnogi su već pokušali srediti pripovijedanja o događajima koji su se ispunili među nama, prema predaji onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi. Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, pošto sam sve od početka pomno ispitao, da se tako osvjedočiš u pouzdanost učenja koje si primio. Za vladavine judejskoga kralja Heroda bio je neki svećenik imenom Zaharija iz Abijina reda hramskih službenika. Žena mu je također bila iz Aronova svećeničkog plemena. Zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni pred Bogom jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. Nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmakloj dobi. Jednoga je dana Zaharija služio Bogu u Hramu jer je na dužnosti bio njegov red. Prema svećeničkome običaju ždrijebom ga zapadne da uđe u Svetište Gospodnje i da prinese kâd. Za vrijeme kađenja sve se mnoštvo naroda vani molilo. A Zahariji se ukaže Gospodnji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika. Kad ga ugleda, Zaharija se veoma prestraši. Ali anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit ćeš radostan i veseo, i mnogi će se veseliti njegovu rođenju. Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe. Navest će mnoge Izraelce da se obrate Gospodinu, svojemu Bogu. Ići će pred Gospodinom pun duha i sile kao drevni prorok Ilija. Obratit će srce otaca k sinovima, a nepokorne umove promijeniti tako da prihvate razumnost pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.” Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću znati da će se to dogoditi? Već sam star, a i žena mi je u poodmakloj dobi.” Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabrijel, koji stojim pred samim Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem radosnu vijest. A sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada za to dođe vrijeme i moje se riječi ispune zato što im nisi povjerovao.” Narod je za to vrijeme čekao Zahariju i čudio se što se on toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izišao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Svetištu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem. Ostao je u Hramu dok nisu istekli dani njegove službe, a zatim se vratio doma. Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je: “Gospodin mi je to učinio! Skinuo je s mene sramotu pred ljudima.” Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze. Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. “Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost. Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida. Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.” Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin. Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. Jer Bogu nije ništa nemoguće!” Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode. Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom