Job 2:1-13
Job 2:1-13 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač. »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača. »Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.« »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.« »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.« »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.« Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu. »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.« »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio. Tada su trojica Jobovih prijatelja — Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama — čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje. Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama. Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol.
Job 2:1-13 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I ponovo se zbio jedan dan kada su se sinovi Božji došli prikazati pred GOSPODOM, a među njima se i Sotona došao prikazati pred GOSPODOM. Tada je GOSPOD upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Nato je Sotona odgovorio GOSPODU i rekao: “Prošao sam zemljom amo tamo i obišao je.” I GOSPOD je rekao Sotoni: “Jesi li promotrio Joba, slugu mojega, te da nema nikoga poput njega na zemlji, čovjeka besprijekornog i čestitog, onoga koji se boji Boga i kloni se zla? I još se drži svoga poštenja, premda si me izazvao protiv njega da ga uništim bez razloga.” Nato je Sotona odgovorio GOSPODU i rekao: “Koža za kožu, pa sve što čovjek ima dat će za svoj život. Ali ispruži sada ruku svoju i dotakni se kosti njegove i mesa njegova pa će te u lice prokleti!” Tada je GOSPOD rekao Sotoni: “Evo, u tvojoj je ruci, samo mu sačuvaj život!” Tako je Sotona otišao ispred lica GOSPODNJEGA te udario Joba bolnim čirevima od stopala nogu njegovih sve do tjemena njegovog. Tada je Job uzeo krhotinu posude da se njome struže te je sjeo posred pepela. Nato mu je žena njegova rekla: “Zar se još držiš svoga poštenja? Prokuni Boga i umri!” No on joj je rekao: “Govoriš kao što govori neka luđakinja! Što? Zar ćemo dobro primati iz ruke Božje, a zlo nećemo primati?” U svemu tome Job nije sagriješio usnama svojim. A kad su tri Jobova prijatelja čula za sve zlo što je došlo na njega, došli su svaki iz svoga mjesta, Elifaz Temanac, Bildad Šuahanin, Zofar Naamac. Jer su se zajedno sastali da bi došli žaliti s njim i utješiti ga. A kad su izdaleka podigli oči svoje pa ga nisu prepoznali, podigli su glas svoj i zaplakali. I svaki je razderao svoj ogrtač i prosuo prah po glavi svojoj bacajući ga prema nebu. Tako su sjedili pokraj njega na zemlji sedam dana i sedam noći; i nijedan mu nije progovorio ni jednu riječ, jer su vidjeli da je njegova tuga bila jako velika.