Ivan 6:22-44
Ivan 6:22-44 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa. Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?« Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.« »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?« Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.« »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’.« Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.« »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!« »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.« Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’« Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.
Ivan 6:22-44 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa. Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?« Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.« »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?« Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.« »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’.« Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.« »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!« »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.« Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’« Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan.
Ivan 6:22-44 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Sutradan je mnoštvo, što je stajalo na drugoj strani mora, vidjelo da tamo nije bilo druge lađe, osim one u koju su ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami. Ali su iz Tiberijade stigle druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio. Kad je, dakle, narod vidio da Isusa nema ondje, ni njegovih učenika, ušli su i sami u lađe i došli u Kapernaum tražeći Isusa. A kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: “Rabbi, kad si ovamo stigao?” Isus je odgovorio te im rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, vi me tražite, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, već zato što ste jeli od kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji, jer je njega zapečatio Bog Otac!” Tada su ga upitali: “Što moramo činiti da bismo radili djela Božja?” Isus je odgovorio i rekao im: “Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga koga je on poslao.” Nato su ga upitali: “Kakav nam onda znak pokazuješ da vidimo i povjerujemo ti? Što možeš napraviti?” Naši su očevi jeli manu u pustinji, kao što je zapisano: ʻDao im je jesti kruh s neba.ʼ ” Tada im je Isus rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruha s neba, nego vam Otac moj daje s neba kruh istinski. Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Nato su mu rekli: “Gospodine, daj nam svagda toga kruha!” A Isus im je rekao: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, nikada neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, nikada neće ožednjeti. Ali rekao sam vam: i vidjeli ste me, a ne vjerujete. Svi, koje mi Otac daje, doći će k meni, a onoga koji dolazi k meni nipošto neću izbaciti van. Jer sam sišao s neba, ne da bih izvršio svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. A ovo je volja Oca koji me je poslao: da od svih koje mi je dao nikoga ne izgubim, već da ga uskrsnem u posljednji dan. I ovo je volja onoga koji me je poslao: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” Židovi su stoga mrmljali protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” I govorili su: “Nije li ovo Isus, sin Josipov, kome poznajemo oca i majku? Kako onda on govori: ʻSišao sam s nebaʼ?” Nato je Isus odgovorio te im rekao: “Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.
Ivan 6:22-44 Knjiga O Kristu (KOK)
Drugoga se jutra na obali s druge strane jezera počelo okupljati mnoštvo iščekujući da vidi Isusa. Ljudi su znali da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega. U blizinu onog mjesta na kojemu su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio Bogu stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade. Kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa. Kad su stigli onamo, pronašli su ga i upitali: “Učitelju, kad si došao ovamo?” Isus im odgovori: “Vi uistinu želite biti sa mnom jer ste se nasitili onih kruhova, a ne zato što ste razumjeli značenje čuda koja sam činio. Radite, ali ne za propadljivu hranu, već za hranu koja ostaje za vječni život što će vam ga dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog Otac za to ovlastio.” “Što nam je činiti da bismo radili djela koja Bog traži?” pitali su. “Djelo je Božje da vjerujte u onoga koga je on poslao”, odgovori Isus. “Kakav ćeš nam znak dati”, pitali su, “da bismo ga vidjeli i povjerovali ti? Kakvo ćeš djelo učiniti? Uostalom, naši su preci jeli manu dok su putovali pustinjom! U Svetom pismu stoji: ‘Dao im je za jelo kruh s neba.’” Isus im reče: “Zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam istinski kruh s neba. Pravi je Božji kruh onaj koga je Bog poslao s neba i koji svijetu daje život.” “Gospodine,” kazaše, “daj nam uvijek toga kruha.” Isus im odgovori: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće nikad više ogladnjeti. Koji vjeruju u mene, neće ožednjeti nikada. Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete. Ali svi oni koje mi je Otac dao, doći će k meni a takve sigurno neću odbaciti. Jer ja sam sišao s neba da vršim volju Boga koji me poslao, a ne svoju volju. A Božja je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je on dao, nego da ih u posljednji dan uskrisim u vječni život. Jer je volja mojeg Oca da svatko tko vidi njegova Sina i tko vjeruje u njega ima vječni život te da ga ja uskrisim u posljednji dan.” Židovi su počeli mrmljati protiv njega zato što je o sebi rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” “Pa to je Isus, Josipov sin”, govorili su. “Znamo mu i oca i majku. Kako sad može reći: ‘Sišao sam s neba?’” Ali Isus im odgovori: “Ne prigovarajte međusobno! Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao, a ja ću sve takve oživjeti u posljednji dan.