Ivan 3:22-30
Ivan 3:22-30 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju. Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana — onaj o kojem si govorio — on krsti i svi idu k njemu.« Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«
Ivan 3:22-30 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Poslije toga došao je Isus sa svojim učenicima u zemlju judejsku; i ondje se s njima zadržavao i krštavao. A krštavao je i Ivan u Enonu, blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode. I ljudi su dolazili i krstili se. Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Tada je nastala rasprava između nekih od Ivanovih učenika i Židova o čišćenju, te su došli k Ivanu i rekli mu: “Rabbi, onaj koji je bio s tobom s one strane Jordana za koga si ti svjedočio, evo, on krsti i svi dolaze k njemu.” Ivan je odgovorio i rekao: “Čovjek ne može ništa primiti ako mu nije dano s neba. Vi mi sami svjedočite da sam rekao: ʻJa nisam Krist, nego sam poslan pred njim.ʼ Tko ima mladenku, mladenac je, ali mladenčev prijatelj, koji stoji i sluša ga, jako se raduje radi mladenčeva glasa. Stoga se ova moja radost ispunila. On se mora povećavati, a ja se umanjivati.
Ivan 3:22-30 Knjiga O Kristu (KOK)
Nakon toga Isus sa svojim učenicima ode u pokrajinu Judeju. Tu se s njima zadržao neko vrijeme i krstio. U to je vrijeme Ivan Krstitelj krstio ljude u Enonu, blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode, a ljudi su dolazili k njemu da ih krsti. Bilo je to prije nego što su Ivana bacili u tamnicu. Neki se Židov počne s Ivanovim učenicima prepirati oko krštenja. Oni zato dođu k Ivanu te mu rekoše: “Učitelju, onaj kojega si susreo na drugoj strani Jordana—onaj za kojega si rekao da je Krist—također krsti pa svi odlaze onamo umjesto k nama.” Ivan odgovori: “Nitko ne može ništa činiti ako mu to s neba nije dopušteno. Moj je posao pripraviti put tom čovjeku, tako da svi idu k njemu. Znate da sam vam otvoreno rekao da ja nisam Krist i da sam tu samo da mu pripravim put. Mnoštvo ide za onime što ga najviše privlači—mladenka će ondje gdje joj je mladoženja. Njegovi prijatelji, koji su uz njega, s njime se vesele. Ja sam mladoženjin prijatelj i moja je radost upravo postala potpunom. On treba sve više rasti, a ja se sve više umanjivati.