Ivan 11:17-57

Podijeli

Ivan 11:17-57 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra. Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata. Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.« »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus. A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.« »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?« »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.« Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!« Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu. A Isus je zaplakao. »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi. »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?« Isus se ponovo duboko potresao. Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus. »Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!« »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo ako budeš vjerovala?« Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom. Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!« Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa. Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus. Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove. Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.« Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite. Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?« Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod. I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta. Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa. Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima. Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana. Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?« Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi.

Ivan 11:17-57 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu. A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija, te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata. Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući. Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.” Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!” Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.” Isus joj je rekao: “Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?” Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.” I kad je to rekla, otišla je i potajno pozvala svoju sestru Mariju govoreći: “Učitelj je došao i zove te.” Čim je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu. A Isus nije još došao u selo, već je bio na mjestu gdje ga je susrela Marta. Tada su Židovi, koji su bili s njom u kući i tješili je, kad su vidjeli da je Marija brzo ustala i izašla, pošli za njom govoreći: “Ide tamo na grob plakati!” Zatim je Marija, kad je došla tamo gdje je bio Isus i ugledala ga, pala do njegovih nogu govoreći mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.” Kad ju je, dakle, Isus ugledao kako plače i kako plaču Židovi koji su došli s njom, uzdahnuo je u duhu i uznemirio se te upitao: “Gdje ste ga položili?” Oni su mu odgovorili: “Gospodine, dođi i vidi!” Isus je zaplakao. Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je volio!” A neki su od njih pitali: “Nije li taj, koji je slijepcu otvorio oči, mogao učiniti i to da ovaj ne umre?” Isus je stoga ponovo uzdahnuo u sebi i došao na grob. A to je bila špilja i na njoj je ležao kamen. Isus je rekao: “Odmaknite kamen!” Pokojnikova mu je sestra, Marta, rekla: “Gospodine, već zaudara, jer je četvrti dan mrtav.” Isus ju je upitao: “Nisam li ti rekao da ćeš, ako budeš vjerovala, vidjeti slavu Božju?” Tada su odmaknuli kamen s mjesta gdje je mrtvac bio položen. A Isus je podigao svoje oči i rekao: “Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. A ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali sam to govorio radi ljudi koji okolo stoje, da povjeruju da si me ti poslao.” I kad je to rekao, viknuo je jakim glasom: “Lazare, izađi!” I mrtvac je izašao, obavijen povojima po rukama i nogama, a lice mu je bilo omotano rupcem. Isus im je rekao: “Odriješite ga i pustite neka ide!” Tada su mnogi od Židova koji su došli k Mariji i vidjeli što je Isus učinio povjerovali u njega. A neki su od njih otišli k farizejima pa im ispripovjedili što je Isus učinio. Nato su glavari svećenički i farizeji sazvali Vijeće i govorili: “Što učiniti, jer ovaj čovjek čini mnoga čudesa? Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani i oteti nam i mjesto i narod.” A jedan od njih, Kaifa, koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je : “Vi ništa ne znate! Ne uviđate da je za nas bolje da jedan čovjek umre radi naroda nego da sav narod propadne.” A to nije rekao sâm od sebe, već je, pošto je bio veliki svećenik te godine, prorokovao da Isus treba umrijeti za ovaj narod, i ne samo za ovaj narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno. Od toga su se dana, dakle, dogovorili ubiti ga. Zato se Isus nije više javno kretao među Židovima, nego je odande otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvani Efrajim, i ondje se zadržao sa svojim učenicima. A bila je blizu židovska Pasha te su mnogi iz onoga kraja uzišli u Jeruzalem prije Pashe da bi se očistili. Tada su tražili Isusa i, stojeći u Hramu, među sobom govorili: “Što vam se čini, zar neće doći na svetkovinu?” A i glavari su svećenički i farizeji izdali zapovijed da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhvatili.

Ivan 11:17-57 Knjiga O Kristu (KOK)

Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu. Betanija je od Jeruzalema bila udaljena otprilike tri kilometra, pa je mnogo Židova došlo izraziti sućut i utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata. Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu u susret, a Marija ostane u kući. Marta reče Isusu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro! Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.” “Tvoj će brat uskrsnuti!” reče joj Isus. “Hoće”, reče Marta, “kad i svi drugi, o uskrsnuću u posljednji dan.” “Ja sam uskrsnuće i život”, reče joj Isus. “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. Tko god je živ i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li u to, Marta?” “Da, Gospodine,” odgovori ona, “vjerujem da si ti Krist, Božji Sin koji treba da dođe na svijet.” Zatim ode natrag Mariji i krišom joj reče: “Stigao je Učitelj i želi te vidjeti.” Kada je Marija to čula, brzo ustane i odmah pođe k njemu. Isus je još bio izvan sela, na mjestu gdje ga je susrela Marta. Kada su Židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata. Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: “Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!” Kad Isus ugleda nju i Židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen. “Kamo ste ga položili?” upita ih. “Dođi i pogledaj”, odgovore. Isus zaplače. “Gledajte kako ga je volio!”, govorili su Židovi. A neki rekoše: “Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?” Isus opet ostane duboko dirnut. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor. “Odmaknite kamen!” zapovjedi Isus. Ali pokojnikova sestra Marta reče: “Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro!” “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?” upita ju Isus. I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: “Hvala ti, Oče, što si me uslišao. Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao.” Zatim glasno vikne: “Lazare, iziđi!” I Lazar iziđe—sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: “Odvežite ga i pustite ga da ide!” Kad brojni Židovi koji su bili s Marijom ugledali što se dogodilo, napokon povjeruju u njega. Ali neki odu javiti farizejima što je Isus učinio. Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće da se dogovore što učiniti. “Što da radimo?” pitali su jedan drugoga. “Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa. Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti vlast.” A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: “Ništa vi ne znate! Ne razumijete da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, umjesto da sav narod izgine?” Kajfa to nije rekao po vlastitoj pameti. On je te godine bio veliki svećenik te je tako prorekao da će Isus umrijeti za sav narod, i to ne samo za izraelski narod već da bi okupio svu Božju djecu rasutu po svijetu. Toga dana istaknuti židovski vođe odluče ubiti Isusa. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, već ode u blizinu pustinje, u Efrajim, i ondje ostane s učenicima. Bližio se židovski blagdan Pasha, pa su mnogi ljudi dolazili u Jeruzalem nekoliko dana prije kako bi prije početka svetkovine obavili obred očišćenja. Željeli su vidjeti Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: “Što mislite, hoće li doći na Pashu?” U međuvremenu su glavni svećenici i farizeji zapovjedili da svatko tko dozna gdje je Isus mora to odmah prijaviti kako bi ga uhvatili.