Ivan 11:1-27
Ivan 11:1-27 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.« Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu — da se proslavi Božji Sin.« Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!« »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!« Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.« Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.« »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.« Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!« Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!« Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra. Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata. Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.« »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus. A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.« »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?« »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«
Ivan 11:1-27 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A neki je čovjek bio bolestan, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njene sestre Marte. A Marija, čiji je brat Lazar bolovao, bila je ona koja je pomazala Gospodina pomašću i obrisala mu noge svojom kosom. Stoga su sestre poslale po njega govoreći: “Gospodine, evo, bolestan je onaj koga voliš.” Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest nije na smrt, nego radi slave Božje, da se po njoj proslavi Sin Božji.” A Isus je ljubio Martu i njenu sestru i Lazara. Kad je, dakle, čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u istom mjestu gdje je bio. Onda je, nakon toga, rekao svojim učenicima: “Hajdemo opet u Judeju.” Učenici su ga upitali: “Učitelju, Židovi su te upravo htjeli kamenovati, i opet ideš onamo?” Isus je odgovorio: “Nema li dan dvanaest sati? Ako tko hodi po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Ako li tko hodi noću, spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu.” Ovo je govorio, a nakon toga im je rekao: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ga idem probuditi.” Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, on će biti dobro.” Ali je Isus govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o počinku u snu. Onda im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro. I radostan sam radi vas što nisam bio ondje, da povjerujete; nego hajdemo k njemu!” Tada je Toma, koji se zove Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Hajdemo i mi s njim umrijeti!” Zatim je Isus došao i našao da je već četiri dana u grobu. A Betanija je bila blizu Jeruzalema, otprilike petnaest stadija, te su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji da bi ih utješili zbog njihovog brata. Onda je Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, a Marija je sjedila u kući. Tada je Marta rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Ali i sada znam da što god zatražiš od Boga, dat će ti Bog.” Isus joj je rekao: “Tvoj će brat uskrsnuti!” Marta mu je rekla: “Znam da će uskrsnuti, o uskrsnuću, u posljednji dan.” Isus joj je rekao: “Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I svaki koji živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li ovo?” Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, koji dolazi na svijet.”
Ivan 11:1-27 Knjiga O Kristu (KOK)
Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. Živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom. Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom. Kako im je brat Lazar bio bolestan, sestre pošalju Isusu poruku: “Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan.” Kad je Isus to čuo, reče: “Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti.” Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara, nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio. Nakon dva dana napokon reče učenicima: “Hajdemo natrag u Judeju!” Ali učenici se usprotive. “Učitelju,” rekoše mu, “zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?” Isus odgovori: “Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta. Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla.” Zatim reče: “Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi.” Učenici su rekli: “Gospodine, ako spava, znači da ozdravit će!” Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je htio kazati da je umro. Tada im posve otvoreno reče: “Lazar je umro. Radi vas se radujem što nisam bio ondje jer će vam ovo biti nova prilika da vjerujete u mene. Hajdemo k njemu!” Nato Toma, zvani Blizanac, reče drugim učenicima: “Hajdemo i mi s njime umrijeti!” Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu. Betanija je od Jeruzalema bila udaljena otprilike tri kilometra, pa je mnogo Židova došlo izraziti sućut i utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata. Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu u susret, a Marija ostane u kući. Marta reče Isusu: “Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro! Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.” “Tvoj će brat uskrsnuti!” reče joj Isus. “Hoće”, reče Marta, “kad i svi drugi, o uskrsnuću u posljednji dan.” “Ja sam uskrsnuće i život”, reče joj Isus. “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. Tko god je živ i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li u to, Marta?” “Da, Gospodine,” odgovori ona, “vjerujem da si ti Krist, Božji Sin koji treba da dođe na svijet.”