Jakovljeva 3:1-18
Jakovljeva 3:1-18 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Braćo moja i sestre, nemojte da mnogi od vas budu učitelji. Vi znate da će se nama učiteljima suditi mnogo strože. Svi mi u mnogočemu griješimo. Ako tko ne griješi u govoru, savršen je čovjek. Takav čovjek može obuzdati i čitavo svoje tijelo. Kada konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati čitavim njihovim tijelom. Ili pogledajte, na primjer, jedrenjake! Premda su veliki i pokreću ih jaki vjetrovi, njima upravlja malo kormilo i idu kamo želi kormilar. Isto je tako i s našim jezikom. On je samo malen dio tijela, ali se može ponositi velikim stvarima. Pomislite samo kako mala vatra može zapaliti golemu šumu. Da, jezik je vatra! On je svijet zla među udovima i kvari čitavo naše tijelo. Može zapaliti čitav naš život vatrom koja dolazi iz pakla. Čovjek može ukrotiti i ukrotio je sve vrste zvijeri, ptica, gmazova i morskih bića. Ali nitko ne može ukrotiti jezik. On je nepokorno zlo, puno smrtonosnog otrova. Njime slavimo svoga Gospodina i Oca, ali njime i proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja i sestre, to se ne smije događati! Ne može isti izvor davati i pitku i slanu vodu. Braćo moja i sestre, na smokvi ne rađaju masline niti na trsu smokve. Tako ni iz slanoga izvora ne izvire pitka voda. Tko je među vama mudar i razuman? Neka to pokaže svojim dobrim životom, čineći dobra djela u poniznosti i mudrosti. Ako vam je pak u srcu gorka zavist i sebičnost, ne hvalite se i ne lažite protiv istine. Ta mudrost ne dolazi odozgo od Boga. Ta je »mudrost« svjetovna, neduhovna i đavolska. Gdje ima zavisti i sebičnosti, ima i nereda i svakovrsnog zla. No mudrost, koja dolazi odozgo, od Boga, čista je i miroljubiva, blaga i popustljiva. Ona je puna milosti, a njezini su plodovi dobra djela. Ona je pravedna i iskrena. Mirotvorci siju sjeme mira i žanju plod ispravnog života.
Jakovljeva 3:1-18 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Braćo moja, neka vas ne bude mnogo učitelja, znajući da ćemo primiti veću osudu. Jer svi u mnogome posrćemo. Ako tko u govoru ne posrne, on je savršen čovjek, moćan zauzdati i cijelo tijelo. Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju; i okrećemo cijelo njihovo tijelo. Gle i lađe, tako su velike i siloviti ih vjetrovi pogone, a njih okreće maleno kormilo, kamo god kormilar želi. Tako je i jezik malen ud, a velikim se ponosi. Gle koliko svega mala vatra zapali! A jezik je vatra, svijet nepravde. Tako je jezik smješten među našim udovima; on kalja cijelo tijelo te zapaljuje i tijek života, a zapaljen je od pakla. Jer svaka vrsta zvijeri i ptica, i gmazova i morskih stvorova može se ukrotiti i ljudska ih je vrsta ukrotila, ali jezik, zlo neukrotivo, pun otrova smrtonosnog, nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Boga i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Braćo moja, ne smije to tako biti. Zar izvor iz istog otvora izlijeva slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni izvor ne može dati i slanu i slatku vodu. Tko je mudar i pametan među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj krotkosti. Ako li imate gorku zavist i svadljivost u svome srcu, ne hvalite se i ne lažite protiv istine! Takva mudrost ne silazi odozgo, nego je zemaljska, putena, đavolska. Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgo je najprije čista, zatim mirotvorna, blaga, popustljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana i nelicemjerna. I plod se pravednosti u miru sije onima koji grade mir.
Jakovljeva 3:1-18 Knjiga O Kristu (KOK)
Nastojte, braćo moja, da previše vas ne postane učiteljima; oni će biti strože suđeni. Svi mi često pogriješimo, ali onaj tko može obuzdati svoj jezik, kadar je sebe u svemu obuzdati. Stavimo li konju uzde u usta, lako ćemo upravljati cijelim njegovim tijelom da ide kamo hoćemo. Pogledajte lađe! Tako su velike i gone ih jaki vjetrovi, a ipak ih sitno kormilo upravlja kamo kormilar hoće. Tako je i jezik malen ud, a može se pohvaliti velikim stvarima. Malena iskrica može zapaliti veliku šumu. I jezik je vatra; on je cio opaki svijet među našim udovima. Kalja cijelu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje dadu se ukrotiti i čovjek ih je ukrotio— ali nitko od ljudi ne može obuzdati jezik. On je zlo koje ne miruje, puno smrtonosna otrova. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, ali i proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. Tako iz istih usta izlaze i blagoslovi i kletve. A to, draga braćo, ne smije biti! Zar iz istog izvora izvire i slatka i gorka voda? Može li smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slani izvor ne može dati slatku vodu. Tko je od vas mudar i razborit, neka dobrim življenjem pokazuje djela učinjena u blagosti. Jer mudro je biti blag. Ali nipošto se ne hvalite da ste mudri i dobri ako u srcu imate gorku zavist i sebičnost. Time lažete protiv istine. Zavist i sebičnost nisu Božja mudrost. Takve su pojave zemaljske, neduhovne, nadahnute đavlom. Jer gdje ima zavisti i sebičnosti, bit će i nereda i svakovrsnoga drugog zla. A mudrost koja dolazi s neba ponajprije je čista. Mirotvorna je, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih djela. Postojana je i iskrena. A mirotvorci će posijati sjeme mira i požeti žetvu pravednosti.