Izaija 42:1-13
Izaija 42:1-13 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
»Evo moga sluge, kojeg podržavam. Njega sam izabrao, moj je miljenik. Na njega sam stavio svoj Duh i on će narodima donijeti pravdu. Neće vikati, niti podizati glas, neće ga se čuti na ulicama. Neće slomiti napuklu trsku, niti ugasiti plamićak što tinja. Spremno će donijeti pravdu. Neće ustuknuti, niti se obeshrabriti dok na zemlji ne uspostavi pravdu. U njegovo će se učenje pouzdati daleki otoci.« Ovako govori BOG, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i sve što iz nje izlazi, koji daje dah ljudima na njoj i život onima koji po njoj hodaju: »Ja, BOG, pozvao sam te i bio sam u pravu. Uzeo sam te za ruku i čuvao. Dao sam te ljudima kao znak svoga saveza, da budeš svjetlost narodima: da otvoriš oči slijepima, da izvedeš zarobljene iz zatvora, iz tamnice one koji žive u tami. Ja sam BOG — to mi je ime! Ne dam svoju slavu drugome, ni svoje štovanje idolima. Zbilo se ono što sam nekad rekao, a sada objavljujem novo: prije nego što nastane, ja vam to najavljujem.« Pjevajte BOGU novu pjesmu, dajte mu hvalu i nakraj svijeta. Vi, koji plovite morem, i sve što je u njemu, i ljudi na dalekim otocima. Neka radosno podignu glas pustinja, njeni gradovi i naselja Kedra. Neka stanovnici Sele zapjevaju od radosti, neka zaviču s planinskih vrhova. Neka daju slavu BOGU i neka ga hvale po otocima. BOG kreće u boj kao junak, kao ratnik raspiruje gnjev. Snažno izvikuje bojni poklič i snagu pokazuje neprijatelju.
Izaija 42:1-13 Biblija kralja Jakova (BKJ)
“Evo sluge moga koga podupirem, izabranika moga u kome uživa duša moja! Stavio sam duha svoga na njega, on će donijeti sud Poganima. Neće on vikati ni uzdizati se, niti će činiti da se glas njegov na ulici čuje. Trske stučene neće prelomiti i tinjajućeg stijenja neće ugasiti; on će sud izvesti k istini. Neće odustati niti se obeshrabriti sve dok na zemlji ne uspostavi sud; i otoci će čekati zakon njegov.” Ovako govori Bog, GOSPOD, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, onaj koji je rasprostro zemlju i ono što iz nje izlazi, onaj koji daje dah ljudima na njoj i duh onima što hode po njoj. Ja, GOSPOD, pozvao sam te u pravednosti i ja ću držati ruku tvoju; i čuvat ću te i tebe postaviti kao savez narodu, kao svjetlo Poganima, da otvoriš slijepima oči, da sužnje izvedeš iz tamnice i one koji sjede u tami iz kuće tamničke. Ja sam GOSPOD, to je ime moje; i slavu svoju neću dati drugome niti hvalu svoju likovima izrezbarenim. Evo, ono prijašnje ispunilo se, a ono novo objavljujem; prije nego što se pokažu, o njima vam govorim.” Pjevajte GOSPODU pjesmu novu, i hvalu njegovu s nakraj zemlje: vi koji silazite na more, i sve što je u njemu, otoci i stanovnici njihovi. Neka pustinja i gradovi njezini glas svoj podignu, naselja što ih Kedar nastanjuje. Neka pjevaju stanovnici stijene, neka kliču s vrhova gorskih! Neka daju slavu GOSPODU, i neka otocima objave hvalu njegovu. GOSPOD će izaći kao junak, kao ratnik će ljubomoru pobuditi. Povikat će, da, riknut će, nadvladat će neprijatelje svoje.