Hebrejima 9:6-28

Podijeli

Hebrejima 9:6-28 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu. No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja. Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza. No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima — ali samo tjelesno. Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela, da možemo služiti živome Bogu. Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao. Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.« Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja. Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom. On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju.

Hebrejima 9:6-28 Biblija kralja Jakova (BKJ)

A kad je to tako bilo uređeno, u prvi Šator stalno su ulazili svećenici obavljati bogoslužje, a u drugi je ulazio jednom godišnje samo veliki svećenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda. Time Duh Sveti naznačuje da još nije otkriven put u Nadsvetište dok još prvi Šator stoji. On je bio slika za tadašnje vrijeme u kojem se su prinosili i darovi i žrtve koje, što se tiče savjesti, nisu mogle učiniti savršenim onoga koji je izvršavao službu. Temelji se samo na jelima i pićima i raznim pranjima i tjelesnim uredbama, nametnutim sve do vremena obnove. A Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po većem i savršenijem Šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovog stvorenja, i ne po krvi jaraca i telića, nego je po svojoj krvi ušao jednom u Sveti predio i pribavio nam vječno otkupljenje. Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene, posvećuje za čistoću tijela, koliko li će više krv Krista, koji je po vječnom Duhu prinio Bogu samoga sebe bez ljage, očistiti vašu savjest od mrtvih djela za službu živome Bogu? I zbog toga je on posrednik Novog zavjeta: da po smrti za otkupljenje od prijestupa, koji su nastali pod Prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine. Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. Jer oporuka je na snazi tek nakon smrti, pošto je izvan snage dok oporučitelj živi. Stoga ni onaj Prvi zavjet nije posvećen bez krvi. Jer kad je Mojsije svemu narodu izgovorio svaki propis po Zakonu, uzeo je krv telića i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropio i knjigu i sav narod govoreći: “Ovo je krv Zavjeta kojeg vam je Bog propisao.” Isto tako je krvlju poškropio i Šator i sve bogoslužno posuđe. I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oslobođenja. Stoga je bilo potrebno time čistiti slike onoga što je u nebesima, a samo ono nebesko čisti se boljim žrtvama od ovih. Jer Krist nije ušao u rukotvoreno Svetište, koje je prototip onog istinskog, nego u samo nebo da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Sveti predio s tuđom krvlju, inače bi trebao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta. Nego se sada pojavio, jednom na svršetku svijeta, da žrtvom samoga sebe ukloni grijeh. I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga slijedi sud, tako je i Krist bio jednom prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, pojaviti na spasenje pred onima koji ga iščekuju.

Hebrejima 9:6-28 Knjiga O Kristu (KOK)

Kad je sve to tako uređeno, u prvu su prostoriju redovito ulazili i iz nje izlazili svećenici obavljajući bogoslužje. Ali u Svetinju nad svetinjama ulazio je samo veliki svećenik, i to jedanput u godini, i uvijek s krvlju koju je prinosio Bogu za oproštenje vlastitih grijeha i grijeha naroda počinjenih u neznanju. Tim nam odredbama Sveti Duh pokazuje da ljudima nije bilo dopušteno ući u Svetinju nad svetinjama sve dok su postojali prva prostorija i cijeli sustav koji je ona predočivala. Ta je slika i za današnje vrijeme: darovi i žrtve koje prinose svećenici ne mogu očistiti savjest ljudi koji ih donose. Jer stari je sustav imao uredbe glede jela, pića i obrednoga pranja—izvanjskih stvari koje su vrijedile do uvođenja novoga poretka. Krist je došao kao Velikim svećenikom sa dobrima, te ušao u uzvišeno, savršeno svetište na nebu koje nisu načinile ljudske ruke i koje ne pripada ovomu stvorenom svijetu. Jednom zauvijek unio je u Svetinju nad svetinjama krv—ali ne krv jaraca ili junaca. Unio je onamo vlastitu krv i tako nam pribavio otkupljenje za vječnost. Ako su u starome sustavu poškropljena krv jaraca i junaca te posuti pepeo junice posvećivali ljudska tijela čisteći ih od obredne nečistoće, koliko će bolje Kristova krv očistiti našu savjest od mrtvih djela da možemo proslavljati živoga Boga! Jer silom vječnoga Duha Krist je sebe prinio Bogu kao savršenu žrtvu za naše grijehe. On je posrednik novoga saveza između Boga i ljudi, da svi koji su pozvani prime vječnu baštinu koju im je Bog obećao. Jer Krist je umro da ih oslobodi kazne za grijehe koje su počinili pod prvim savezom. Umre li tko i ostavi oporuku, nitko ne može ništa dobiti dok se ne dokaže da je oporučitelj umro. Oporuka postaje valjanom tek smrću oporučitelja. Zato ni prvi savez nije mogao biti ustanovljen bez prolijevanja krvi. Kad je Mojsije dao ljudima Zakon, uzeo je krv junaca i jaraca te ju skupa s vodom poškropio po Knjizi Zakona i po ljudima grančicama izopa i grimiznom vunom govoreći: “Ova krv potvrđuje savez koji Bog sklapa s vama.” Zatim je krvlju poškropio Šator i sve predmete koji su se rabili pri bogoslužju. Prema Mojsijevu zakonu gotovo sve se čisti krvlju. Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha. Zato su se zemaljski Šator i sve u njemu—a to su bile samo slike onoga što je na nebu—morali čistiti životinjskom krvlju. Ali ono pravo, nebesko, čisti se mnogo boljom žrtvom od životinjske krvi. Jer Krist nije ušao u zemaljsko mjesto bogoslužja, koje je samo slika nebeskoga, nego u samo nebo, da posreduje pred Božjim licem za nas. Nije ušao da sebe prinese mnogo puta, kao što zemaljski veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama da prinese životinjsku krv. Da je tako, trebao bi trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali on je došao jednom zauvijek, na svršetku vjekova, da zauvijek dokine grijeh svojom žrtvom. I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti, a zatim dolazi sud, tako je i Krist samo jedanput umro, prinoseći sebe na žrtvu, da ponese grijehe mnogih ljudi. Doći će opet, ali ne da bi opet ponio grijehe. Drugi put će donijeti spasenje svima koji ga iščekuju.