Hebrejima 4:1-16

Podijeli

Hebrejima 4:1-16 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao: »Zato sam u svojoj srdžbi obećao: ‘Nikada neće ući u moj počinak.’« On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.« A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.« Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno: »Danas kada čujete Božji glas, neka vam ne otvrdnu srca.« Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu. Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun. Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.

Hebrejima 4:1-16 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Bojmo se stoga da se ne bi, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov počinak, nekome od vas učinilo da je nedostatan. Jer i nama je propovijedano evanđelje, kao i njima, ali njima riječ koja je propovijedana nije koristila, nije se združila s vjerom onih koji su je poslušali. Jer mi koji smo povjerovali ulazimo u počinak, kao što je rekao: “Tako sam se zakleo u gnjevu svome: ʻKad bi ušli u moj počinak: i pored toga što su djela od postanka svijeta dovršena.ʼ ” Jer je negdje o sedmom danu rekao ovako: “I Bog je počinuo u sedmi dan od svih svojih djela.” I na ovome mjestu ponovo: “Kad bi ušli u moj počinak.” Pošto dakle preostaje da neki moraju u njega ući, a oni kojima je najprije propovijedano zbog nevjere nisu ušli. Ponovo on određuje jedan dan, “danas”, govoreći u Davidu, nakon toliko vremena; kao što je rečeno: “Danas ako glas njegov čujete, ne otvrdnjujte srca svoja.” Jer da je njih Jošua uveo u počinak, ne bi nakon toga govorio o drugome danu. Dakle, preostaje počinak za narod Božji. Jer tko je ušao u njegov počinak, i sâm je počinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. Potrudimo se dakle ući u taj počinak da ne bi tko pao po primjeru na tu nevjeru. Jer je živa riječ Božja, i djelotvorna, i oštrija od svakog dvosjeklog mača; i prodire do razdiobe i duše i duha, i zglobova i moždine, te prosuđuje misli i nakane srca. I nema stvorenja skrivena pred njim, nego je sve golo i razotkriveno očima onoga kome moramo odgovarati. Imajući, dakle, uzvišenog Velikog svećenika koji je prešao u nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se čvrsto vjeroispovijesti. Jer nemamo takvog Velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je bio u svemu iskušavan poput nas, a ipak bez grijeha. Pristupajmo, dakle, hrabro prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u vrijeme potrebe.

Hebrejima 4:1-16 Knjiga O Kristu (KOK)

Iako Božje obećanje da ćemo ući u mjesto njegova odmora još vrijedi, strahujte da se kome ne dogodi da onamo ne uspije ući. Jer ta Radosna vijest—da je Bog pripremio mjesto odmora—naviještena je nama baš kao što je bila naviještena i njima. Ali nije im koristila jer nisu vjerovali Bogu poput onih koji su ga poslušali. Jer samo mi koji vjerujemo možemo ući u mjesto njegova odmora. Za one koji nisu vjerovali Bog je rekao: “Zato se u gnjevu zakleh: ‘Nikada neće ući u mjesto mojega odmora!’” Bog je ovo rekao, iako je njegovo djelo dovršeno otkako je stvorio svijet. A da je dovršeno, znamo jer se u Svetome pismu spominje sedmi dan: “Bog je sedmoga dana počinuo od svih djela koja je učinio.” Ali na onomu mjestu veli: “Nikada neće ući u mjesto mojega odmora!” Mjesto odmora je dakle tu da uđu oni koji trebaju ući. Ali kako oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli zbog nepokornosti Bogu, odredio je drugi dan za ulazak: “danas”. Objavio je to kroz Davida mnogo kasnije, kao što je već napisano: “Čujete li danas Božji glas, ne budite tvrda srca prema njemu.” To novo mjesto odmora nije Kanaan u koji ih je uveo Jošua. Jer da je tako, Bog poslije ne bi govorio o novome danu odmora. Tako posebno mjesto odmora još očekuje Božji narod. Koji su već ušli, odmaraju se od svojeg posla, baš kao što je i Bog učinio nakon stvaranja. Trudimo se stoga ući u mjesto odmora da ne slijedimo uzor onih koji su propali zbog neposlušnosti. Jer Božja je riječ uistinu živa i djelotvorna. Oštrija je od dvosjeklog mača; prodire dotle da dijeli dušu od duha i zglobove od moždine te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja koje bi se pred njom moglo skriti. Sve je golo i razotkriveno pod pogledom Boga, kojemu ćemo morati položiti račun. Isus, Božji Sin, naš je Veliki svećenik koji je otišao na nebo. Držimo se stoga svoje vjere. Taj naš Veliki svećenik razumije naše slabosti jer je i sam proživio iste kušnje kao i mi premda im nikad nije popustio i zgriješio. Priđimo dakle hrabro prijestolju milostivoga Boga. Primit ćemo milostivu i milosrdnu pomoć u trenucima kad nam bude potrebna.