Postanak 8:13-22
Postanak 8:13-22 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha. Tada je Bog rekao Noi: »Izađite iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.« I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama — sve što se kreće na zemlji — izašlo je iz arke. Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice na žrtveniku. BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio. Sve dok bude zemlje, bit će sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći, i više neće prestati.«
Postanak 8:13-22 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dogodilo se, u šest stotina i prvoj godini, u prvom mjesecu, prvog dana u mjesecu, da su se vode sa zemlje isušile. I Noa je uklonio pokrivalo arke te pogledao i, gle, isušilo se lice zemlje. A u drugom mjesecu, dvadeset sedmog dana u mjesecu, zemlja je bila suha. Tada je Bog rekao Noi govoreći: “Izađi iz arke, ti, i s tobom žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih. Izvedi sa sobom svako živo biće od svakog tijela što je s tobom, i ptice i stoku i svakog gmaza što gmiže po zemlji, neka se obilno razmnožavaju na zemlji, i plode se i množe na zemlji.” Tako je Noa izašao, i s njim sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih; svaka životinja, svaki gmaz, i svaka ptica, i sve što gmiže po zemlji, prema vrstama svojim, izašlo je iz arke. Zatim je Noa načinio žrtvenik GOSPODU i uzeo od svake čiste životinje i od svake čiste ptice, te prinio na žrtveniku žrtve paljenice. I GOSPOD je osjetio miomiris; nato je GOSPOD rekao u srcu svome: “Neću nikada više zemlju prokleti radi čovjeka, jer je umovanje srca čovječjega zlo od mladosti njegove; niti ću ikada više uništiti sve što je živo, kako sam učinio. Sve dok bude zemlje, neće nestati sjetve i žetve, i hladnoće i vrućine, i ljeta i zime, i dana i noći.”