Postanak 8:1-22
Postanak 8:1-22 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina. Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila. Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha. Tada je Bog rekao Noi: »Izađite iz arke — ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.« I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama — sve što se kreće na zemlji — izašlo je iz arke. Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice na žrtveniku. BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio. Sve dok bude zemlje, bit će sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, ljeta i zime, dana i noći, i više neće prestati.«
Postanak 8:1-22 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Zatim se Bog sjetio Noe i svakog živog bića i sve stoke što je s njim bila u arki. I Bog je učinio da vjetar prijeđe preko zemlje, i vode su se umirile. Zatvorili su se i izvori dubina i ustave nebeske, te je kiša s neba bila obuzdana. I vode su se sa zemlje neprestano povlačile, a na kraju stotinu i pedeset dana vode su opale. A u sedmom mjesecu, sedamnaestog dana u mjesecu, arka se smirila na gorama Ararata. I vode su neprestano opadale do desetog mjeseca; u desetom mjesecu, prvog dana u mjesecu, vidjeli su se vrhovi gora. I dogodilo se, na kraju četrdesetog dana, da je Noa otvorio prozor arke koju je bio načinio, te odaslao gavrana koji je letio amo tamo dok se vode sa zemlje nisu isušile. Također je odaslao golubicu od sebe da vidi jesu li vode opale s lica zemlje. Ali golubica nije našla počinak za taban svoga stopala, pa se vratila k njemu u arku, jer su vode bile na licu cijele zemlje; tada je on pružio ruku svoju te ju je uzeo i unio k sebi u arku. Onda je sačekao još sedam dana, pa je opet odaslao golubicu iz arke; i navečer je golubica došla k njemu, i gle, u kljunu joj je bio otkinut list maslinov. Tako je Noa doznao da su se vode opale sa zemlje. Onda je sačekao još drugih sedam dana, te je odaslao golubicu koja mu se više nije vratila. I dogodilo se, u šest stotina i prvoj godini, u prvom mjesecu, prvog dana u mjesecu, da su se vode sa zemlje isušile. I Noa je uklonio pokrivalo arke te pogledao i, gle, isušilo se lice zemlje. A u drugom mjesecu, dvadeset sedmog dana u mjesecu, zemlja je bila suha. Tada je Bog rekao Noi govoreći: “Izađi iz arke, ti, i s tobom žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih. Izvedi sa sobom svako živo biće od svakog tijela što je s tobom, i ptice i stoku i svakog gmaza što gmiže po zemlji, neka se obilno razmnožavaju na zemlji, i plode se i množe na zemlji.” Tako je Noa izašao, i s njim sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovih; svaka životinja, svaki gmaz, i svaka ptica, i sve što gmiže po zemlji, prema vrstama svojim, izašlo je iz arke. Zatim je Noa načinio žrtvenik GOSPODU i uzeo od svake čiste životinje i od svake čiste ptice, te prinio na žrtveniku žrtve paljenice. I GOSPOD je osjetio miomiris; nato je GOSPOD rekao u srcu svome: “Neću nikada više zemlju prokleti radi čovjeka, jer je umovanje srca čovječjega zlo od mladosti njegove; niti ću ikada više uništiti sve što je živo, kako sam učinio. Sve dok bude zemlje, neće nestati sjetve i žetve, i hladnoće i vrućine, i ljeta i zime, i dana i noći.”