Postanak 21:9-20
Postanak 21:9-20 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Sara je vidjela kako se podsmjehuje sin kojeg je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara. Stoga je rekla Abrahamu: »Otjeraj ovu ropkinju i njezinog sina jer sin ropkinje neće biti nasljednik s mojim sinom Izakom.« Abraham se jako uznemirio jer se radilo o njegovom sinu Išmaelu. No Bog mu je rekao: »Nemoj se uznemiravati zbog dječaka i svoje ropkinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže jer će se tvoje potomstvo računati po Izaku. I od sina ropkinje načinit ću narod jer je i on tvoj potomak.« Abraham je ustao rano ujutro, dao Hagari kruh i spremnik s vodom te joj sve natovario na leđa. Zatim ju je otpremio zajedno s dječakom. Otišla je pa je lutala po pustinji Beer Šebi. Kad je u spremniku nestalo vode, stavila je dijete pod jedan grm, a ona je otišla i sjela podalje, otprilike koliko lûk može dobaciti strijelu, jer je mislila: »Ne mogu gledati kako dijete umire.« I dok je tako sjedila, glasno je zaplakala. Bog je čuo dječakov plač pa je Božji anđeo pozvao Hagaru s neba i rekao: »Što je, Hagaro? Ne boj se. Bog je čuo kako dječak ondje plače. Ustani, podigni dječaka i utješi ga jer ću od njega načiniti velik narod.« Tada joj je Bog otvorio oči i vidjela je bunar s vodom. Otišla je do bunara, napunila spremnik i dala dječaku piti. Bog je bio s dječakom dok je rastao u pustinji. Postao je vrstan u rukovanju lûkom i strijelom.
Postanak 21:9-20 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Uto je Sara opazila kako se sin Hagare Egipćanke, koga je rodila Abrahamu, izruguje. Zato je rekla Abrahamu: “Otjeraj tu ropkinju i sina njena, jer sin ropkinje ove neće biti baštinik sa sinom mojim, s Izakom. A to je bilo jako mučno u očima Abrahamovim zbog sina njegova. Tada je Bog rekao Abrahamu: “Neka to ne bude mučno u očima tvojim zbog dječaka i zbog ropkinje tvoje; sve što ti je Sara rekla, poslušaj glas njen, jer će se po Izaku nazvati sjeme tvoje. A ja ću i od sina ropkinje načiniti narod, jer je sjeme tvoje.” Zatim je Abraham ustao rano ujutro i uzeo kruh i mijeh vode pa dao Hagari, pošto je to stavio na ramena njena, i dječaka, te je otpustio. I ona je otišla i lutala po pustinji Beeršebe. Onda je voda u mijehu bila potrošena, pa je spustila dječaka pod jedan od grmova, a ona je otišla i sjela nasuprot, daleko koliko se može lukom dobaciti, jer je rekla: “Da ne gledam umiranje djeteta.” I sjela je nasuprot njemu te podigla glas svoj i zaplakala. I Bog je čuo glas dječaka pa je anđeo Božji doviknuo Hagari s neba i rekao joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo glas dječaka tamo gdje je. Ustani! Podigni dječaka i drži ga u naručju svome; jer ja ću ga načiniti narodom velikim.” Tada joj je Bog otvorio oči te je opazila zdenac s vodom; onda je otišla i napunila mijeh vodom te dala dječaku piti. I Bog je bio s dječakom; tako je on odrastao i prebivao u pustinji te postao strijelac.