Ezekijel 28:12-19
Ezekijel 28:12-19 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
»Čovječe, zapjevaj tužaljku o tirskom kralju. Reci da mu Gospodar BOG poručuje: ‘Bio si primjer savršenstva, pun mudrosti i ljepote. Bio si u Edenu, Božjem vrtu, prekriven dragim kamenjem. Imao si rubine, topaze i dijamante, berile, onikse i jaspis, lapis lazuli, tirkiz i smaragde. Svi su za tebe bili optočeni zlatom, darovani na dan kad si stvoren. Postavio sam odabrano krilato biće, tamo pokraj tebe, da te čuva. Bio si na Božjem svetome brdu, hodao si usred blistavih dragulja. Tvoja su djela bila besprijekorna od dana kad sam te stvorio, sve dok se u tebi nije našlo zlo. Tvoje uspješno trgovanje u nasilje i grijeh te odvelo. Tako iskvarenog, morao sam te protjerati s Božjeg brda. Krilato biće, koje te čuvalo, natjeralo te u propast, dalje od blistavih dragulja koji su svjetlucali poput vatre. Iz ljepote rodila se oholost, slava ti je uništila mudrost. Zato sam te grubo bacio na tlo pred očima drugih kraljeva. Svojim grijehom i nepoštenim trgovanjem oskvrnuo si svoja sveta mjesta. Zato sam u tvome mjestu zapalio požar i vatra te potpuno uništila. Pred ljudima, koji su to gledali, ostale su samo hrpe pepela. Svi narodi, koji su te znali, nad tobom su se užasnuli. Podnio si strašnu kaznu i zauvijek nestao.’«
Ezekijel 28:12-19 Biblija kralja Jakova (BKJ)
“Sine čovječji, pronesi tužaljku za tirskim kraljem i reci mu: ‘Ovako govori Gospodin BOG: Ti pečatiš zbir, pun si mudrosti i savršenstvo ljepote. Bio si u Edenu, vrtu Božjemu, svaki dragi kamen bio je pokrov tvoj: sardin, topaz i dijamant, beril, oniks i jaspis, safir, smaragd i alem, i zlato. Izrada tvojih udaraljki i frula tvojih bila je spremna u tebi na dan kad si stvoren. Ti si pomazani kerubin koji zaklanja, i ja sam te tako postavio! Bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si gore i dolje posred kamenja ognjenoga. Ti si bio savršen na putevima svojim od dana kada si stvoren, dok se nepravda nije našla u tebi. Mnoštvom trgovanja tvojih iznutra su te napunili nasiljem, i ti si sagriješio. Stoga ću te kao okaljana s gore Božje zbaciti i uništiti te, o ti kerubine koji zaklanjaš, usred kamenja ognjenoga. Srce ti se uzvisilo zbog ljepote tvoje, mudrost si svoju iskvario zbog sjaja svoga. Na zemlju ću te baciti, položiti te pred kraljeve da te mogu gledati. Mnoštvom nepravda svojih, nepravednošću trgovanja svojega oskvrnuo si svetišta svoja. Stoga ću oganj usred tebe izvesti: on će te proždrti, i ja ću te pretvoriti u pepeo na zemlji, na oči svih koji te gledaju. Svi koji te poznaju među narodima zaprepastit će se nad tobom; ti ćeš biti užas, i nikada te više neće biti.’ ”