Danijel 6:1-28

Podijeli

Danijel 6:1-28 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Kralj Darije smatrao je da bi bilo dobro postaviti namjesnike u svih sto dvadeset pokrajina svoga kraljevstva. Trebala su ih nadgledati trojica visokih kraljevskih dužnosnika. Jedan od njih bio je Daniel. Namjesnici su tim dužnosnicima odgovarali za sve poslove u kraljevstvu. Kralj je to učinio da ga namjesnici ne bi varali. Daniel se među svima isticao znanjem i sposobnošću. Kralj ga je čak namjeravao postaviti za upravitelja čitavoga kraljevstva. Zato su namjesnici i ostali visoki dužnosnici tražili mogućnost da ocrne Daniela. No nijednom poslu koji je činio u kraljevstvu nisu mogli pronaći zamjerku. Bio je osoba od povjerenja, nije radio greške i vrijedno je obavljao svoj posao. Na kraju su rekli: »Nećemo uspjeti pronaći razlog da optužimo Daniela za nemar ili pogrešku. Moramo smisliti nešto u vezi sa zakonom njegovog Boga.« Zato su dva dužnosnika i kraljevi namjesnici otišli zajedno kod kralja. Rekli su mu: »Kralju Darije, živio zauvijek! Svi mi dužnosnici, upravitelji, namjesnici, savjetnici i načelnici složili smo se da bi kralj trebao donijeti sljedeći zakon koji bi svi poštovali: svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, neka se baci u lavlju jamu. Donesi taj zakon, kralju, i potpiši ga da se ne može poništiti. Jer, zakoni Medije i Perzije ne mogu se poništavati niti mijenjati.« Kralj Darije donio je zakon i ovjerio ga svojim potpisom. Daniel se molio Bogu tri puta na dan. Svakog je dana u svojoj kući, u gornjoj sobi koja je imala prozore okrenute prema Jeruzalemu, tri puta na dan kleknuo te slavio i hvalio svog Boga. Tako je činio i sada iako je znao za kraljev novi zakon. Dužnosnici i kraljevi namjesnici došli su zajedno i zatekli Daniela kako se moli i traži pomoć od Boga. Potom su otišli kod kralja i razgovarali o njegovom novome zakonu. Rekli su mu: »Kralju, uveo si zakon prema kojem će svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio nekom drugom osim tebi, biti bačen u jamu s lavovima. Nije li tako?« A kralj im je odgovorio: »Da, uveo sam taj zakon, a zakoni Medijaca i Perzijanaca ne mogu se opozvati niti mijenjati.« Tada su rekli kralju: »Daniel, jedan od judejskih prognanika, ne poštuje tebe ni tvoj zakon. On se tri puta dnevno moli svom Bogu.« Kad je kralj to čuo, jako se uznemirio. Želio je spasiti Daniela. Sve do kraja dana smišljao je kako da ga izvuče iz nevolje. Tada su isti ljudi opet zajedno došli kod kralja i rekli: »Ne zaboravi, kralju, zakon Medijaca i Perzijanaca nalaže da se ni jedna kraljeva odredba ne može mijenjati.« Kralj je naredio da dovedu Daniela. Bacili su ga u jamu s lavovima, a kralj mu je rekao: »Neka te spasi tvoj Bog, kojem uvijek vjerno služiš!« Donijeli su veliku stijenu i navalili je na otvor jame. Kralj je stijenu zapečatio pečatom koji je bio na njegovom prstenu. Upotrijebio je također i pečate svojih dužnosnika. Nitko nije smio maknuti stijenu i izvući Daniela. Zatim se kralj vratio u svoju palaču, gdje je proveo besanu noć. Odbio je hranu i društvo za zabavu. Ustao je s prvim zracima sunca i požurio do jame s lavovima. Kad se približio jami, zabrinuto je pozvao Daniela: »Daniele, slugo živog Boga! Vjerno si služio svom Bogu! Je li te on spasio od lavova?« A Daniel mu je odgovorio: »Živio zauvijek, kralju! Moj je Bog poslao svog anđela i zatvorio čeljusti lavovima. Nisu mi naudili jer sam pred njim nedužan, a ni pred tobom, kralju, nisam ništa krivo učinio.« Kralj se jako razveselio. Zapovjedio je da Daniela izvuku iz jame. Kad su ga izvukli, vidjeli su da nema ni jednu ogrebotinu. Ostao je nepovrijeđen jer je vjerovao svom Bogu. Tada je kralj zapovjedio da se dovedu ljudi koji su optužili Daniela. Bacili su ih u jamu, zajedno s njihovim ženama i djecom. Nisu ni dotakli dno jame, a lavovi su ih dograbili i zdrobili im sve kosti. Tada je kralj Darije pisao svim ljudima na zemlji, ljudima drugih naroda i jezika: »Pozdrav! Želim vam mir i blagostanje! Objavljujem novi zakon, koji vrijedi za sve ljude u mom kraljevstvu. Svi trebaju imati strahopoštovanja prema Danielovom Bogu. Jer, on je živi Bog koji ostaje zauvijek. Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegova vlast nikada neće prestati. On ljude oslobađa i spašava, na nebu i zemlji izvodi čudesa, i Daniela je spasio od lavova.« Tako je Daniel uspješno živio i napredovao tijekom vladavine kralja Darija i perzijskoga kralja Kira.

Danijel 6:1-28 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Svidjelo se Dariju da postavi nad kraljevstvom stotinu i dvadeset knezova koji trebaju biti nad svim kraljevstvom. A nad njima trojicu predstojnika, od kojih je prvi bio Danijel, da knezovi mogu njima polagati račun da kralj ne bi pretrpio štetu. Tada je taj Danijel počeo prednjačiti nad predstojnicima i knezovima, zato što je u njemu bio izvanredan duh; i kralj je mislio postaviti ga nad svim kraljevstvom. Tada su predstojnici i knezovi tražili povod kako bi našli nešto protiv Danijela u vezi s kraljevstvom. No nisu mogli naći nikakvog povoda ni krivice, zato što je on bio vjeran, niti se bilo kakva pogreška ili krivica nije mogla pronaći u njemu. Nato su ti ljudi rekli: “Nećemo naći nikakvog povoda protiv toga Danijela, osim da nađemo nešto protiv njega u vezi zakona njegovog Boga.” Tada su se ovi predstojnici i knezovi sakupili kod kralja te mu rekli ovo: “Kralju Darije, živ bio zauvijek! Svi predstojnici kraljevstva, poglavari i knezovi, savjetnici i zapovjednici dogovorili su se da se donese kraljevska odredba i izda strogi ukaz da svaki onaj koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, bit će bačen u lavovsku jamu. Sada, kralju, potvrdi taj ukaz i potpiši taj spis da se ne može promijeniti, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv!” Nato je kralj Darije potpisao spis i ukaz. A kad je Danijel saznao da je spis potpisan, otišao je u svoju kuću; a prozori u njegovoj odaji bili su otvoreni prema Jeruzalemu, on je tri puta na dan kleknuo na svoja koljena i molio i zahvaljivao pred Bogom svojim, onako kako je on to i prije činio. Nato su se ovi ljudi sakupili i našli Danijela kako moli i upućuje molbe Bogu svome. Tada su pristupili i progovorili pred kraljem u svezi kraljevskog ukaza: “Nisi li ti potpisao ukaz da će svaki čovjek koji bi se u roku od trideset dana obratio molbom na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, biti bačen u lavovsku jamu?” Kralj je odgovorio i rekao: “Ta odluka je istinita, prema medijskom i perzijskom zakonu, koji je neopoziv.” Tada su oni odgovorili i rekli pred kraljem: “Taj Danijel, onaj koji je od sinova sužanjstva Judinog, ne obazire se na tebe, kralju, ni na ukaz koji si potpisao, nego tri puta na dan upućuje molbu svoju.” Tada se kralj, kada je čuo te riječi, jako ozlovoljio u sebi i upravio srce na Danijela da ga izbavi. I sve do sunčeva zalaska trudio se da ga izbavi. Tada su se ovi ljudi sakupili kod kralja te govorili kralju: “Znaj, kralju, da je zakon medijski i perzijski takav da se nijedan ukaz ni odredba koju kralj donosi ne može promijeniti!” Tada je kralj zapovjedio da dovedu Danijela i bace ga u lavovsku jamu. A kralj je progovorio i rekao Danijelu: “Bog tvoj, kome neprestano služiš, on će te izbaviti.” Zatim su donijeli jedan kamen i položili ga jami na ulaz. I kralj ga je zapečatio pečatnjakom svojim i pečatnjakom velikaša svojih, da se nakana glede Danijela ne mijenja. Tada je kralj otišao u svoj dvor i proveo noć posteći, nisu ni glazbala donosili pred njega; i san je njegov otišao od njega. Tada je kralj ustao u rano jutro, i žurno pošao k lavovskoj jami. I kad je došao do jame, vapio je žalosnim glasom k Danijelu; zatim je kralj progovorio i rekao Danijelu: “Danijele, slugo Boga živoga, kome neprestano služiš, je li te Bog tvoj mogao izbaviti od lavova?” Nato je Danijel rekao kralju: “Kralju, živ bio zauvijek! Moj Bog poslao je svog anđela, i zatvorio je ralje lavovima tako da mi nisu naudili. Jer ja sam se našao nedužan pred njim, a i pred tobom, kralju, nisam počinio nikakvo zlo.” Tada se kralj jako razveselio zbog njega i zapovjedio da Danijela izvade iz jame. Tako je Danijel bio izvađen iz jame, i nikakva ozljeda nije se našla na njemu, zato što je vjerovao u svoga Boga. Zatim je kralj zapovjedio te su doveli one ljude koji su optužili Danijela te su ih bacili u lavovsku jamu, njih, djecu njihovu i žene njihove: i lavovi su ih savladali i smrskali im sve kosti njihove, dok još nisu ni došli do dna jame. Nato je kralj Darije napisao svim narodima, nacijama i jezicima što prebivaju po svoj zemlji: “Mir vam se umnožio! Donio sam ukaz da po svoj vladavini mojega kraljevstva ljudi drhte i strepe pred Bogom Danijelovim: jer je on živi Bog, i postojan je zauvijek, i kraljevstvo njegovo je ono koje nikada neće propasti i vladavina njegova trajat će sve do svršetka! On izbavlja i spašava, i čini znakove i čudesa na nebu i na zemlji! On je izbavio Danijela od snage lavova!” Tako je Danijel napredovao za kraljevanja Darija i za kraljevanja Kira Perzijanca.