Djela apostolska 4:1-31
Djela apostolska 4:1-31 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji. Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća. Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona okupili u Jeruzalemu. Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?« Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. Isus je ‘kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao temeljnim kamenom’. Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.« Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.« Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina. Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, Zemlju, more i sve što je u njima. Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida: ‘Zašto su se narodi razbjesnili i zašto uzalud smišljaju urotu? Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’ Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. Pokaži svoju silu — neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.« Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.
Djela apostolska 4:1-31 Biblija kralja Jakova (BKJ)
I dok su oni još govorili narodu, pristupili su im svećenici i zapovjednik Hrama i saduceji, ojađeni što su poučavali narod i propovijedali uskrsnuće od mrtvih kroz Isusa. I digli su na njih ruke i stavili ih u pritvor do sutra, jer je već bila večer. Ipak su mnogi od onih koji su čuli riječ povjerovali te je broj muškaraca došao na oko pet tisuća. I dogodilo se sutradan da su se njihovi glavari, i starješine, i pismoznanci, i veliki svećenik Anas, i Kaifa, i Ivan, i Aleksandar, i svi koji su bilo od velikosvećeničkoga roda, sakupili u Jeruzalemu. A kad su ih postavili u sredinu, upitali su ih: “Kojom snagom ili po kojem ste imenu vi to učinili?” Tada im je Petar, pun Duha Svetoga, rekao: “Glavari naroda i starješine Izraelove! Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog nemoćnom čovjeku, po kojem je ovaj ozdravio, neka bude znano svima vama i cijelom narodu izraelskom: Po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi razapeli, a kojega je Bog uskrsnuo od mrtvih, po njemu ovaj čovjek pred vama stoji zdrav. Ovo je kamen koji ste vi graditelji odbacili, a koji je postao ugaoni zaglavnjak. Nema spasenja ni u kome drugom, jer nema pod nebom drugoga imena danog ljudima po kome mi trebamo biti spašeni.” A kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu hrabrost, a uvidjeli su da su to ljudi neuki i neupućeni, čudili su se te su shvatili da su oni bili s Isusom. I kad su vidjeli čovjeka koji je bio ozdravljen kako stoji s njima, nisu mogli reći ništa protiv toga. Ali kad su im zapovjedili da izađu iz vijećnice, počeli su raspravljati među sobom, govoreći: “Što da učinimo s tim ljudima? Jer doista, po njima se dogodilo očito čudo poznato svim stanovnicima Jeruzalema i mi to ne možemo zanijekati. Ali da se ovo još više ne raširi među narodom, strogo im zaprijetimo da više nikome ne govore u to ime.” Zatim su ih pozvali te im zapovjedili da više nipošto ne govore i ni ne poučavaju u Isusovo ime. Ali su im Petar i Ivan odgovorivši rekli: “Prosudite je li pred Bogom ispravno slušati vas više negoli Boga! Jer mi ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli.” Kako nisu mogli naći ništa za što bi ih kaznili, nadalje su im zaprijetili te ih pustili zbog naroda, jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. Jer čovjeku na kojem se dogodilo to čudo ozdravljenja bilo je preko četrdeset godina. A nakon što su bili pušteni, otišli su k svojima te im javili sve što su im rekli glavari svećenički i starješine. A kad su oni to čuli, složno su podigli glas k Bogu i rekli: “Gospodine, ti si Bog, koji si načinio nebo, i zemlju, i more i sve ono što je u njima, koji si rekao na usta svojega sluge Davida: ʻZašto bjesne pogani i narodi smišljaju ispraznosti? Kraljevi zemaljski su ustali i glavari su se skupili zajedno protiv Gospodina i protiv njegovog Krista.ʼ Jer su se zaista protiv svetog djeteta tvojega Isusa, koga si pomazao, udružili i Herod i Poncije Pilat zajedno s Poganima i narodom izraelskim da učine sve što je tvoja ruka i tvoj naum unaprijed odredio da se dogodi. A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje i daj slugama svojim da sa svom hrabrošću govore riječ tvoju! Po ispruženoj ruci tvojoj da bude ozdravljenja; i da se znakovi i čudesa mogu događati po imenu svetog djeteta tvojega Isusa.” I kad su se pomolili, potreslo se mjesto na kome su bili okupljeni; i svi su se napunili Duhom Svetim te govorili s hrabrošću riječ Božju.
Djela apostolska 4:1-31 Knjiga O Kristu (KOK)
Dok su Petar i Ivan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji. Uznemirilo ih je što su, na Isusovu primjeru, navješćivali uskrsnuće od mrtvih. Uhite ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra. Ali mnogi koji su ih čuli kako propovijedaju Riječ povjerovali su i broj vjernika uvećao se na otprilike pet tisuća, ne brojeći žene i djecu. Sutradan se u Jeruzalemu sastanu poglavari, starješine i pismoznanci. Bio je ondje veliki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz velikosvećeničke loze. Dozovu pred sebe apostole i upitaju ih: “Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?” Petar im, pun Svetoga Duha, reče: “Narodni poglavari i starješine! Odgovaramo li mi to zbog dobroga djela koje smo učinili bolesnu čovjeku? Želite li znati kako je iscijeljen? Znajte i vi, i cijeli izraelski narod, da taj čovjek stoji pred vama zdrav jer je iscijeljen po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojega ste vi raspeli, ali ga je Bog uskrisio od mrtvih! Jer Isus je taj ‘kamen’ koji ste vi ‘graditelji’ odbacili, a koji je ‘postao ugaonim kamenom’. Ni po kome drugome nema spasenja! Nema drugoga imena pod nebom po kojemu se ljudi mogu spasiti.” Članove Vijeća zaprepastila je Petrova i Ivanova neustrašivost jer su mogli jasno vidjeti da su neizobraženi i neuki ljudi. Znali su da su bili sa Isusom, ali kako je iscijeljeni čovjek stajao pred njima, nisu im mogli proturječiti. Zato narede Petru i Ivanu da iziđu iz vijećnice te počnu raspravljati: “Što da radimo s tim ljudima? Ne možemo zanijekati da su učinili čudesni znak—za to znaju svi u Jeruzalemu. Ali možda možemo spriječiti da se to još više ne razglasi. Zabranimo im da ikomu opet govore o Isusovu imenu.” Pozovu zato apostole i zapovjede im da nipošto ne govore o Isusovu imenu i ne poučavaju o njemu. Ali Petar i Ivan im odgovore: “Zar smatrate da je pred Bogom pravo da slušamo vas, a ne njega? Ne možemo a da ne govorimo o onomu što smo čuli i vidjeli.” Vijećnici im opet zaprijete ali ih na koncu puste zato što nisu znali kako ih kazniti a da se narod ne pobuni. Jer svi su slavili Boga zbog toga što se dogodilo: čudesno je iscijeljen čovjek koji je bio hrom više od četrdeset godina. Čim su ih oslobodili, Petar i Ivan jave se drugim vjernicima i ispričaju im što su im rekli veliki svećenici i starješine. Kad su to čuli, svi podignu glas i jednodušno se pomole Bogu: “Gospodine, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima! Po Svetome Duhu kroz svojega slugu Davida odavno si rekao: ‘Zašto se narodi bune? Zašto puci snuju ispraznosti? Zemaljski se kraljevi spremaju na bitku protiv Gospodina i protiv njegova Mesije.’ To se dogodilo u ovomu gradu! Herod Antipa, Poncije Pilat, zajedno s narodima, urotili su se s izraelskim narodom protiv tvojega svetog Sluge Isusa, tvojega Pomazanika. Učinili su ono što si predodredio svojom snagom i voljom. Gospodine, čuj njihove prijetnje i daj svojim slugama hrabrosti da navješćuju tvoju Riječ! Pruži svoju moćnu ruku da se događaju iscjeljenja, čudesa i znamenje u imenu tvojega svetog Sluge Isusa.” Kad su se tako pomolili, potrese se zgrada u kojoj su bili. Svi se napune Svetoga Duha te su smjelo navješćivali Božju riječ.