Djela apostolska 26:1-32

Podijeli

Djela apostolska 26:1-32 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.« Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš. Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih? I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.« »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’« »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.« Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.« Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.« Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?« Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.« Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«

Djela apostolska 26:1-32 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Nato je Agripa rekao Pavlu: “Dopušta ti se govoriti za sebe.” Tada je Pavao ispružio ruku i počeo se braniti: “Smatram se sretnim, kralju Agripa, što se danas mogu pred tobom braniti zbog svega za što me Židovi optužuju, pogotovo što ti dobro poznaješ običaje i prijepore među Židovima. Zato te molim da me strpljivo saslušaš. Moj način života, od mladosti koju sam proveo u svojemu narodu u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi. Oni me od početka poznaju i mogu, ako hoće, posvjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. A sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje je Bog dao našim očevima. Za to obećanje naših dvanaest plemena, ustrajno, noć i dan, služe Bogu, nadajući se da će doći. Zbog te nade, kralju Agripa, optužen sam od Židova. Zašto vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrsava mrtve? Ja sam uistinu tako u sebi mislio da moram činiti mnogo toga protiv imena Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete osobno zatvorio u tamnice pošto sam dobio za to punomoć od velikih svećenika. I kad su ih ubijali, dao sam svoj glas protiv njih. I po svim sam ih sinagogama često kažnjavao i prisiljavao da hule, i bio sam prekomjerno bijesan na njih te ih progonio čak do tuđih gradova. Zato dok sam išao u Damask s ovlašću i punomoći velikih svećenika, ugledao sam, kralju, na putu u podne, svjetlost s neba sjajniju od sunca koja je obasjala mene i one koji su sa mnom putovali. I kad smo svi popadali na zemlju, začuo sam glas što mi govori i na hebrejskom jezikom kaže: ʻSavle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je u bodlje ritati.ʼ A ja sam rekao: ʻTko si ti, Gospodine?ʼ A on je rekao: ʻJa sam Isus, kojega ti progoniš! Nego ustani i stani na svoje noge; jer sam se pojavio pred tobom zbog toga da te učinim poslužiteljem i svjedokom, i onoga što si vidio, i onoga što ću ti pokazati, izbavljajući te od naroda i Pogana kojima te sada šaljem, da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlu i od Sotonine vlasti k Bogu, da bi primili oproštenje grijeha i baštinu među onima koji su se posvetili vjerom u mene.ʼ Otada, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju, nego sam izložio najprije onima u Damasku, i u Jeruzalemu i po svoj judejskoj zemlji, a tada Poganima, da se trebaju pokajati i okrenuti k Bogu i činiti djela dostojna pokajanja. Zbog toga su me Židovi uhvatili u Hramu i pokušali ubiti. Stoga, pošto sam od Boga dobio pomoć, ne prestajem do dana današnjega svjedočiti i malome i velikome, ne govoreći ništa osim onoga što su govorili Proroci i Mojsije da se treba dogoditi: da će Krist trebati trpjeti te da će biti prvi koji će uskrsnuti od mrtvih i da će navijestiti svjetlo narodu i Poganima.” I dok se on tako branio, Fest mu je rekao snažnim glasom: “Pavle, mahnitaš! Veliko te znanje učinilo ludim.” A on je rekao: “Ne mahnitam, preuzvišeni Feste, nego govorim riječi istine i razbora. Jer kralj, pred kime i otvoreno govorim, zna za ovo, jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije skriveno, jer se ovo nije dogodilo u zakutku. Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ!” Nato je Agripa rekao Pavlu: “Zamalo si me uvjerio da postanem kršćanin.” A Pavao je rekao: “Želio bih od Boga, da za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi ovi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam ja, osim ovih okova.” I kad je to izrekao, kralj je ustao, i upravitelj, i Berenika i oni koji su sjedili s njima. A dok su se povlačili, razgovarali su jedni s drugima govoreći: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.” Tada je Agripa rekao Festu: “Taj je čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na Cezara.”

Djela apostolska 26:1-32 Knjiga O Kristu (KOK)

Agripa nato reče Pavlu: “Dopušta ti se da se braniš.” Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti: “Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj! Židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu. Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri. Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima. Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi! Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve? I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina. Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt. Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima. Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika, u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od sunca. Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: ‘Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.’ ‘Tko si ti, Gospodine?’ upitao sam. A Gospodin odgovori: ‘Ja sam Isus kojega ti progoniš. Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati. Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.’ Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju. Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima—da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja. Židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti. Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije: da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost Židovima i poganima.” Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: “Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!” Ali Pavao odgovori: “Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno. Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku. Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.” Agripa reče: “Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!” “Na brzinu ili ne,” odgovori mu Pavao, “dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!” Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu. Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: “Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.” Agripa reče Festu: “Da se nije prizvao na Cezara, mogli bismo ga osloboditi!”